Žene i ambicioznost

Muškarcima je ambicioznost te isticanje sebe i svojih vještina gotovo urođena karakteristika, dok većina žena za sebe neće reći da su ambiciozne. Kod žena je stvar posla, a ne njih samih ili ne žele promicati same sebe, a riječ ambiciozna čak koriste i za ogovaranje drugih žena.

Biti ambiciozan

Ambicioznost nije osobina poput ekstraverzije ili savjesnosti, već ukazuje na našu motivaciju i povezana je s riskiranjem, preživljavanjem, kreativnošću, ljubomorom, financijskim i socijalnim statusom, natjecateljskim duhom, strahom od odbacivanja i željom da budemo najbolji. Samim time ambicioznost se može gledati kroz negativnu prizmu i doživljavati kao vid narcisoidnosti. Možemo ambiciozne osobe doživljavati kao nametljive, pune sebe, osobe kojima je važan uspjeh i sve će napraviti da ga dostignu. No, biti ambiciozan u suštini izražava našu motivaciju za postizanjem željenog cilja. Žene još uvijek zaziru od toga da ih se vidi kao ambiciozne. Ambicioznost zapravo predstavlja težnju za dobivanjem priznanja za vještine koje posjedujemo i u tome nema ništa loše. Dobivanje priznanja je važna emocionalna potreba svake osobe, neovisno o spolu, te nema dokaza koji upućuju da muškarci tome streme više od žena te su stoga više ambiciozni.

Natjecateljski duh

Kad se žene žele dokazati pred drugim ženama, vrlo lako postaju ambiciozne i raste im natjecateljski duh. U mnogim filmovima i knjigama susrećemo vrlo uspješne i ambiciozne žene. One najčešće svoju karijeru grade u područjima modne industrije, ženskih časopisa i nekim drugim područjima u kojima su pretežito okružene ženama. Dakle, žene su vrlo ambiciozne kako bi se probile i dobile priznanje bilo to u poslu u kojem se natječu s drugim ženama ili u društvu, na roditeljskim sastancima u školi i slično. No, kad u igru ulaze muškarci nekako se stječe dojam da žene ostaju po strani. Nisu više toliko kompetitivne i kao da nestaje njihova ambicioznost. Vjerojatno ona ne nestaje i mnoge žene žele posao i plaće koje imaju njihovi muški kolege te se „bore“ da dođu do te pozicije. Ipak, žene koje streme takvom statusu ili ga već imaju rijetko će za sebe reći da su ambiciozne, objašnjavat će svoj životni put na neki drugi način – ljubavlju za poslom, dobrim međuljudskim vještinama, srećom i slično.

Ambicioznost izvan posla

Danas je još uvijek žena primarni roditelj iako se sve više muškaraca intenzivno uključuje u skrb oko djeteta. Na ambicioznu ženu koja se ne želi odreći karijere i posvetiti se obitelji još se uvijek gleda kao sebičnu te se njena ambicioznost doživljava na negativan način. Upravo je stoga važno naglasiti da se ambicioznost ne očituje samo u poslu i poslovnom svijetu. Ambicioznost nije samo vezana za novac, moć i status te ne moramo birati između poslovnog i privatnog života. Možemo biti ambiciozni u oba segmenta. Možemo stremiti poslovnom uspjehu, a ujedno i mirnom, sretnom životu i uravnoteženom vremenu s našom obitelji. Pitanje je samo kako ćemo definirati svoje ambicije i odrediti životne prioritete.

U poslovnom svijetu još uvijek govorimo o „staklenim stropovima“ koji onemogućuju ženama da s istim trudom postižu isto što i muškarci. Čak možemo govoriti i o „staklenim klifovima“ što se odnosi na promicanje žena na pozicije koje su vrlo zahtjevne i potencijalno opasne te koje nužno sadrže brojne neuspjehe. No, čak ni takva radna klima nije opravdanje za skrivanje iza socijalnih normi koje potiču odgajanje djevojčica i žena u pristojne, dobre osobe koje ne govore puno o sebi, ne ističu se i iako streme uspjehu i priznanju, ne smatraju se pretjerano ambicioznima.