Raditi posao dobro, korektno i efikasno – to može gotovo svatko. No, raditi posao koji volimo, strastveno i sa žarom – to je danas rijetkost. Ali rijetkost koja se cijeni i koja zasigurno na kraju donosi profit. Prema vještinama, znanjima i iskustvima smo međusobno slični. Zasigurno ima još mnogo ljudi koji su kompetentni poput nas. Naš potpis i našu jedinstvenost, a samim time i nezamjenjivost donosi upravo strast koju imamo prema poslu koji radimo.
Ljubav kao motiv – recept za zaradu
Sjećam se jednog predavanja iz područja zdravstvene psihologije koje nam je svojevremeno držao onkolog koji je ujedno i profesor psihologije. Poruka koju sam ponijela s tog predavanja na temu uspjeha i zdravlja bila je da odabir posla koji radimo treba kretati iz nas, iz naše strasti prema tome što radimo, a ne iz potrebe za zaradom. Kad volimo svoj posao, uživamo u radu i dajemo svoj maksimum te razvijamo sve svoje potencijale, tada postajemo najbolji u tome što radimo, postajemo drugačiji i ljudi žele upravo nas. Nitko drugi ne može obaviti taj posao poput nas jer nitko drugi nema istu strast prema tom poslu. Tada dolaze i novci. A ne manje važno, ostaje nam naše zdravlje jer radimo s ljubavlju i minimalnim stresom. I tko onda kaže da se ne može imati i ovce i novce?
Užitak – najbolja motivacija za posao
„Uspjeh nije kada se trudimo udovoljiti drugima. Uspjeh nije kada smo dobri, već kada smo dobro. Suštinski za uspjeh je jako bitan kontakt sa samim sobom. Slika na van je bitna, ali ona nema nikakvu hranjivu vrijednost za naše biće i za našu osobu. Važno je da slušamo sebe, da čujemo svoje prave želje, potrebe i strasti i da stvaramo sebe.“, izjavila je Zora Subotić, psihologinja i psihoterapeutkinja, na panel-diskusiji u sklopu projekta „21 put prema uspjehu“. Dakle, da bismo bili uspješni i nezamjenjivi u onome što radimo, vrlo je važno da smo autentični, vjerni sebi. Važno je raditi iz sebe, osjećati se dobro i zadovoljno dok radimo jer smo tada u optimalno pobuđenom stanju za obavljanje posla. Naime, kad nam je posao pretežak, postajemo frustrirani i brzo se umaramo jer smo izloženi konstantnom neuspjehu ili slabijim rezultatima. Kad nam je posao prelagan, brzo nam dosadi i pada nam motivacija i koncentracija. No, kad je posao koji obavljamo malo iznad naših trenutnih sposobnosti i vještina, on postaje izazovan, uzbudljiv, preplavljujući. Odjednom smo se unijeli u posao u potpunosti, cijelim svojim psiho-fizičkim bićem i ništa nas sa strane ne ometa. Prisjetite se osjećaja kad radite nešto što jako volite. E, to je taj osjećaj. Tada nam je nebo granica. A to možemo postići samo ako uživamo u poslu koji radimo, ako nam je on osobno važan te se samim time motiv za radom nalazi unutar nas. Tada govorimo o takozvanoj intrinzičnoj motivaciji, a strast i užitak prema poslu su glavni izvor unutarnjeg interesa za aktivnošću.
Ono što volimo i u čemu smo najbolji se podudara
Ponekad je ljudima teško reći što bi voljeli biti „kad odrastu“, što bi voljeli raditi. Vrlo je čest motiv za odabir zanimanja upravo profit koji određeno radno mjesto donosi. No, kod takvog odabira najčešće nema sreće i zadovoljstava u životu. Teško je provoditi puno vremena u nečemu što nas baš i ne zanima i što nije „naše područje“. Mi možemo biti dobri u tome, ali ne toliko dobri koliko bismo bili u području za koje imamo „žicu“. Naći zanimanje ili više njih u kojima leži naša strast i nije toliko teško. Potrebno je prisjetiti se u čemu smo uživali kao djeca? Ili u čemu sada uživamo? Što nas čini zadovoljnima, spokojnima i iskonski opuštenima i sretnima? Kad otkrijemo o čemu se radi, potrebno je pustiti mašti, inspiraciji i kreativnosti da odrade svoje. I to baš za vrijeme tih omiljenih aktivnosti. Vrlo ćete brzo otkriti na koji način Vaša strast može postati i Vaš posao. Tada je još samo potrebno pronaći hrabrosti i upustiti se u takav poduhvat koji može biti potencijalni rizik. No, s vremenom će se trud i riskiranje svakako isplatiti. U međuvremenu, dok ne dođe zarada, radit ćete ono u čemu zaista uživate, a ništa nije vrjednije od vlastitog zadovoljstva. A kao inspiracija Vam mogu poslužiti i riječi Mani Gotovac, teatrologinje i legende hrvatskog kazališnog života: „Ima samo nešto što sam kroz svoj tristogodišnji život shvatila. Naše nevolje i nesreće, ta nelagodna osjećanja, ta takozvana depresija i tuga i melankolija, ne dolaze oni prvenstveno ili samo zbog onoga što radimo, ni zbog toga što nemamo novaca, niti zato što nismo društveno uspješni. Ne. Nije to bit stvari, nismo mi zbog toga tako ozbiljno potišteni. Ono što nas odista muči , po mom mišljenju, jest -nedostatak ljubavi. O tome nas je stid govoriti. Bojimo se. Stid je uostalom jednako što i strah. Tražiti načine da budemo u ljubavi, unatoč svih razlika, stvarati ljubav, to je za mene uspjeh.“
Leave a Reply