Činjenica je da pozicija žene u poslovnom svijetu još uvijek nije ravnopravna onoj muškaraca. No, prije nego krenemo tražiti krivca u patrijarhalnom naslijeđu ili još uvijek prisutnom tradicionalnom odgoju, razmislimo malo koliko su za to zaslužne žene same? Mogu li žene poduzeti neke korake kako bi se približile poziciji i plaći koju najčešće imaju muškarci?
Na sreću, najveći „posao“ i je na nama samima te smo mi ti koji su odgovorni za svoju poziciju, plaću, beneficije i slično. Koliko god smatrale muškarce velikom konkurencijom te im samim time rušile ugled u svojim očima, žene u poslovnom svijetu mogu neke direktne stavove i taktike naučiti baš od muških kolega.
Samopouzdano traženje plaće daje željenu plaću
„Bez obzira na naobrazbu, godine, radno iskustvo ili neke druge sposobnosti ili vještine, muškarci imaju veće zahtjeve, traže više plaće, a neće im biti neugodno čak i ako se natječu za neku od nižih pozicija pitati hoće li dobiti mjesto u garaži.“, piše Gordana Frgačić, direktorica ljudskih potencijala u uspješnoj tvrtci. Koji je razlog toj ženskoj „pristojnosti“? Što to sputava žene da budu jednako sigurne u sebe i svoju „cijenu“ kao što su to muškarci? Razlog je vrlo jednostavan, tako su ih naučili. Naime, od malih nogu, djevojčice se uči međusobnom uvažavanju, održavanju odnosa, pristojnosti i nenametljivosti. Tako da čak i onda kada zaista vrijede jako puno, žene ostaju skromne i ne žele se isticati. Na razgovoru za posao se najčešće vrlo sramežljivo i skromno izjašnjavaju o plaći koju očekuju. Naravno, ako ih se pita. Ako ne, teško da će se teme plaće uopće dotaknuti. Na taj način žene ostavljaju dojam da vjeruju nadređenima da oni znaju koliko one vrijede i da će se pobrinuti da to i dobiju. Ako ne dobiju, najčešće će misliti da su se precijenile. No, to nije istina. Žene će se rijetko kada precijeniti jer su ih naučili da budu skromne, da se ne razmeću i da se ne ističu. Vrijeme je da se to promijeni. To ne znači da trebate postati arogantne, pune sebe i nerazumno rastrošne kako biste dobile koliko vrijedite. Ono što žene znaju najbolje je upravljati i balansirati odnosom između onoga što je potrebno da dobiju što žele i onoga tko žele biti. Dakle, ostanite autentične sebi. No, skupite hrabrosti i tražite što mislite da zaslužujete, a onda tražite još i više.
Perfekcija u svemu nije prednost
Težiti idealima je naravno pohvalna stvar. No, procjenjivati vlastitu vrijednost i kritizirati se u odnosu na te ideale je potpuno besmisleno. Ideali su tu kako bismo im težili, ne kako bi nas frustrirali i činili manje vrijednima. Kad se okrenemo oko sebe i shvatimo da nitko nije idealan, to bi nam trebao biti veliki poticaj da dopustimo sebi da ne budemo idealni. A i dalje se smatramo uspješnima i vrijednima. Sve one žene za koje biste sa sigurnošću mogli reći da su idealne u onome što rade, sigurno to ne misle o sebi. Dakle, ne moramo znati sve o svim područjima čitave naše struke, niti opisa radnog mjesta. Jako puno muških kolega sasvim dobro radi svoj posao, a i dobro su plaćeni jer imaju suradnike koji ih nadopunjuju. Ne susprežu se od delegiranja i ne žive u potpuno nelogičnoj iluziji da sve moraju moći i znati sami. Zato radimo u timu i treba i timu dati određenu odgovornost. To nas ne čini manje vrijednima, već nas stavlja u jednu novu dimenziju uspješne rukovodeće pozicije.
Znanje što je čija odgovornost nam daje slobodu
„Idemo tako daleko da često radimo i kad smo bolesne, odgađamo privatne dogovore poput odlaska na planirani godišnji odmor, ručka s prijateljicom, večernjeg izlaska i slično, samo da bi posao funkcionirao i da dokažemo da smo vrijedne funkcije koju su nam tako velikodušno dali.“, piše Gordana Frgačić. Ta ideja da je sve naša odgovornost opet seže iz doba rane socijalizacije gdje su nas učili da je naš posao održavati odnose, uvijek sa svima biti dobar, uvijek pomoći i ne govoriti drugima ne jer to nije pristojno. No, nije sve naša odgovornost čak i kad se nalazimo na najodgovornijoj poziciji. Važno je znati delegirati posao, a samim time i odgovornost za taj posao. Ima drugih ljudi koji su sposobni i koji mogu napraviti sve što treba kad im pokažemo i naučimo ih kako. Posao je najuspješniji kad radimo u timu u kojem postoji povjerenje i dijeljenje znanja i vještina. To nam daje mogućnost da brinemo o sebi. Jer ako mi ne brinemo o sebi i ne znamo reći ne kad se od nas nešto traži, brzo ćemo izgorjeti na poslu i ta pretjerana odgovornost će nas stajati naše pozicije, a vrlo vjerojatno i zdravlja. A naši muški kolege to sve rade s puno manje brige i odricanja jer imaju ljude koji to mogu i znaju umjesto njih.
Tako da, sljedeći put kad vam se ukaže prilika da dobijete bolji posao ili poziciju koja je za vas pogodnija, a niste baš čvrsto na nogama u tom području, bacite se na glavu i plivajte. Uspjeh vam je zajamčen jer ćete sigurno i dalje ostati vrlo odgovorna osoba za svoje dužnosti i popuniti sve rupe u znanju i iskustvu, a i više od toga.
Izvor: Gordana Frgačić, „Zašto smo manje plaćene?“
Leave a Reply