Ne moramo imati vrt da bismo uživali u vrtlarenju, najraširenijem hobiju i obliku antistresne terapije poznatom pod nazivom hortiterapija. Terasa, balkon, krov pa čak i prozorska klupčica odlična su mjesta za uzgoj začinskog bilja, salata, mini rajčica, paprika, ljutih papričica, visećih jagoda, ribizla… Popis je zaista dug, a učinci dodira s prirodom, druženja s biljkama i branja plodova koje smo uzgojili nevjerojatni.
Vrtlarenje ublažava stres i služi kao terapija
Vrtlarenje ublažava simptome stresa, omogućuje nam da se usredotočimo na aktivnost koja nas veseli i odmiče od svakodnevice. Još je krajem 18. stoljeća liječnik Benjamin Rush, potpisnik američke Deklaracije o neovisnosti koji se ujedno smatra ocem američke psihijatrije i pionirom radne terapije, primijetio da vrtlarenje veoma povoljno utječe na ljude koji pate od mentalnih i psihičkih bolesti. Nakon II. svjetskog rata hortiterapija se dodatno potvrdila u radu s ratnim veteranima, da bi se danas proširila i na rad s djecom, osobama s intelektualnim i motoričkim teškoćama, ovisnicima, umirovljenicima… Metoda je najzastupljenija na zapadu, no nije nepoznata ni u Hrvatskoj.
Brojna su istraživanja dokazala da hortiterapija poboljšava psihosocijalne, kognitivne, kao i motoričke vještine. Vrtlarenje je, najkraće rečeno, poticajno za sva naša osjetila pa zašto ne bismo bili sami svoji terapeuti? Dovoljna je dobra volja, malo prostora i – plan. Ne moramo uzgajati voće i povrće ako nam se to čini prezahtjevnim. Već će i projekt uređenja zapuštenog balkona ili terase te sijanje ili sađenje cvijeća biti dovoljno da se osjećamo bolje.
Vrtlarenje potiče na kuhanje
Začini na prozoru navest će nas da razmišljamo o kuhanju i da ono postane kreativan, često i eksperimentalan proces.
Čupkanje trave i korova, zalijevanje, uklanjanje uvelih listova, branje vlastitih mini-rajčica pa i razgovor s biljem djeluju umirujuće. A kad se našoj strasti priključe i ostali članovi obitelj, napravili smo zaista mnogo za svoje i mentalno zdravlje svojih ukućana.
Prije prijedloga što bismo mogli učiniti, upozorenje. Kad nam nešto ne uspije, ne treba očajavati. Učenje strpljenju i prilagodba na neočekivan razvoj situacije dodatna je korist vrtlarenja.
Začini i salate
Anis, celer, estragon, kadulja, kopar, korijandar, lavanda, majčina dušica, bosiljak, metvica, origano, peršin, ružmarin, vlasac i određeni egzotični začini… Sve može rasti u teglama i ne zahtijeva previše prostora. Osim što lavandu i ružmarin zimi treba zaštiti ili skloniti u hladniju prostoriju. Čili-papričice također su zahvalne, a primjena u kuhinji gotovo bezgranična.
Potočarka ili dragušac, biljka iznimno bogata vitaminom C, može se posijati i na podlogu od vate, u većem podlošku za cvijeće, cijele godine. Sjajan je dodatak juhama, salatama, siru i vrhnju. I rikolu možemo sijati sami, na primjer svakih 15 dana, da bismo je stigli pobrati prije nego ode u sjeme. Sjajna je podloga za ribu, meso, može se dodati bilo kojoj salati, uz dodatak parmezana i balzamičnog octa. Mladi listovi špinata također su prava poslastica i riznica hranjivih tvari, posebno svježi.
Viseći vrtovi na balkonu ili terasi
Imamo li balkon ili terasu s dosta svjetla, mini-rajčice ili viseće jagode neće biti samo lijep ukras nego i ukusan dodatak obroku. Grmovi borovnica, malina, ogrozda ili ribizla također uspijevaju u teglama, kao i patuljaste voćke poput višanja, trešanja, jabuka, krušaka.
Ne želimo li eksperimentirati s voćem i povrćem, uvijek možemo uživati u sijanju i sadnji cvijeća i pritom osmišljavati kako ga grupirati, kako mu osigurati što ljepšu ukrasnu posudu – oblijepljenu kamenčićima, listovima salveta, korom drveća… Tako ćemo vrtnoj terapiji dodati i onu „uradi sam“. Zimi se možemo posvetiti orhidejama, uzgoju kaktusa iz sjemena ili drevnoj vještini oblikovanja bonsaija koja nije nimalo jednostavna, ali rezultat je fascinantan.
Mašti nema kraja kad je riječ o biljkama. Kao ni uživanju u tome kako napreduju i svaki nas dan iznenade nečim novim, prenoseći nam obilje pozitivne energije.
Leave a Reply