Morate ići na neki dosadni rođendan. Iako vam se zaista ne ide, odlučili ste otići iz pristojnosti i ostati dva sata. Ali ta dva sata nikako da prođu i čini vam se kao da će potrajati vječno. Istina je da kad se zabavljamo, vrijeme brže prolazi. A kad je dosadno, vrijeme se vuče. No, kako bismo lakše preživjeli loša iskustva i još više uživali u dobrima, potrebno je pozitivnim iskustvima postavljati vremenska ograničenja, a lošima ne.
Istraživanja su pokazala da kada stavljamo svoja iskustva u vremenski zadane okvire, ta će iskustva biti intenzivnija, bila ona pozitivna ili negativna. Prema tome, kad kažemo da ćemo negdje gdje nam je super biti dva sata, bit će nam još bolje. S druge strane, kad kažemo da ćemo negdje gdje nam je loše biti određeno vrijeme, bit će nam još gore.
Navikavanje na iskustvo
Bilo da nam se događa nešto u čemu uživamo ili nam je dosadno, s vremenom ćemo se priviknuti na osjećaj koji imamo i stanje u kojem jesmo. To nam omogućava efekt prilagodbe koji nam je svima urođen te nam pomaže da se lakše nosimo s događajima u našim životima, ali i da preživljavamo konstantno bombardiranje s bezbroj informacija iz okoline. Naš mozak ne bi mogao konstantno procesirati sve informacije koje dolaze do nas tako da se na one koje su konstantne prilagodi i reagira na njih samo kad dolazi do promjene. No, pokazalo se da kad znamo koliko će neki događaj trajati to pojačava intenzitet naše emocionalne reakcije na taj događaj i time usporava našu adaptaciju na događaj. Tako, ako nam je loše tijekom nekog druženja i ne znamo kad će tome doći kraj, loši osjećaji su automatski manje intenzivni i normalno ćemo se adaptirati na takvu situaciju. U situaciji kad se super zabavljamo, stavljanje vremenskih okvira pojačat će naš osjećaj ugode i usporiti našu adaptaciju na taj osjećaj. Tako ćemo cijelo vrijeme primati informaciju o tome kako se dobro zabavljamo i zabava će zaista biti potpuna.
Obraćanje pažnje
Budući da smo neprestano izloženi raznim informacijama iz okoline, ne možemo na sve obraćati pažnju. Zanimljivo je da kad znamo koliko će neki događaj trajati i kada mu dolazi kraj, to nas potiče da obraćamo više pažnje na ono što se događa i kraj koji slijedi. Prema tome, kad smo postavili vremensko ograničenje na neko loše iskustvo, dodatno smo si pojačali obraćanje pažnje na to iskustvo. Na taj smo si način povećali agoniju, a htjeli smo ju smanjiti. No, kod ugodnih iskustava postavljanje vremenskih limita nam pažnju usmjerava na ovo što se upravo događa i takva iskustva postaju još ugodnija jer smo u potpunosti u njima prisutni. Zato, kad odemo nekamo iz pristojnosti ili jer moramo, dobro je ići s idejom da ne znamo koliko ćemo ostati. Tako ćemo se brzo naviknuti na situaciju u kojoj jesmo, a pažnja će nam moći slobodno lutati u naša maštanja i ljepša mjesta na kojima bismo željeli biti. A kad idemo na neku dobru zabavu, dodatno ćemo ju „začiniti“ ako odredimo do kada ćemo ostati jer se nećemo prilagoditi na dobar osjećaj i činit će nam se kao da je stalno nov. Pažnja će nam biti fokusirana na ono što se događa i u potpunosti ćemo uživati u sada i ovdje kao što bismo i trebali živjeti život, naravno ako nam je ugodno tamo gdje se trenutno nalazimo.
Leave a Reply