O uspješnosti mnogi govore i mnogi sanjaju. No kako ljudi postižu uspjeh? Što to oni imaju da uspijevaju bez obzira na velike i male životne prepreke?
Beethoven je bio gluh, a skladao je fantastičnu glazbu. Kako je to moguće kad mu je nedostajalo ono osnovno – sluh?! Profesor glazbenoga u srednjoj nam je školi rekao jednu Beethovenovu misao: „Izdigni se iznad sudbine koja te izigrala“. Vjerujem da mu je ta izreka mnogo puta pomogla u ostvarivanju žarke želje za skladanjem.
Zašto je baš Zuckerberg sa samo 27 godina uspio napraviti takvo carstvo s Facebookom? Zasigurno mu pomaže što se školovao na Harvardu i što je iskoristio tuđu ideju, no je li bilo još nečega osim puke slučajnosti? Zašto je baš Steve Jobs uspio s Appleom, a nije diplomirao? I kad su ga izbacili iz vlastite firme, nastavio je svojim putem i napravio novu, ponovno vrlo uspješnu tvrtku.
U pravom trenutku na pravom mjestu
Što je to u njima što ih motivira da nastavljaju i kada se čini da je sve propalo ili da nije moguće? Svakako se može reći da su se našli u pravom trenutku na pravom mjestu ili da su imali sreće, no je li to baš sve samo sreća? Koliko ima ljudi koji postižu nevjerojatne uspjehe, iako se nisu zatekli na pravom mjestu u pravo vrijeme? I što to, u konačnici, toliko mnogo ljudi koči u postizanju maksimuma, a imaju naizgled sve – priliku, sposobnosti i mogućnosti?
Prije dosta godina, prijateljica mi je poslala vrlo zanimljiv citat koji mi je odonda često misao vodilja: Winners must have two things: definite goals and a burning desire to achieve them. „Pobjednici trebaju imati dvije stvari: krajnje cilj(eve) i goruću želju da ih postignu“. Zanimljivo, no je li to doista sve što je potrebno? Je li to točno? Ljudi su različita mišljenja no iz vlastitog iskustva mogu reći da je – točno. Upravo mi je ta rečenica mnogo puta pomogla već tijekom školovanja.
Osobi poput meni, s poremećajem pažnje, koja još k tomu najbolje uči kroz iskustvo, naš obrazovni sustav ne odgovara. Međutim, već sam u 7. razredu odlučila da ću proći s 5 sva četiri razreda gimnazije koja je tada slovila kao teža u Zagrebu. Na kraju drugog razreda, spomenuti profesor glazbenog pitao me s koliko sam prošla prvi razred i s koliko planiram proći drugi. Odgovor je bio „s 5“ u oba slučaja. Gledajući moje ocjene, komentirao je da neću uspjeti. Uzrujala sam se jer to nije bilo u skladu s ciljem koji sam postavila u 7. razredu. Na kraju je bilo onako kako sam odlučila.
Kako pronaći motivaciju?
Netko će reći da sam imala sreće. I jesam, povremeno. Mnogo su puta profesori bili svjesni mog poremećaja pažnje, ali i truda i napora koji ulažem da bih ostvarila svoj cilj pa su to iskazivali kroz ocjene. Neki mi baš nisu bili skloni, dapače, čime su narušavali moju već ionako poljuljanu pubertetsku sliku o sebi. Mnogo sam puta zbog svog cilja ostajala doma, znajući da mi treba nekoliko sati da naučim nešto što drugi svladaju u pola sata. No postavila sam cilj i ostvarila ga. Unatoč poremećaju pažnje koji mi je otežavao kvalitetno učenje, bila sam među prvih sedmero u generaciji koji su diplomirali. Danas smatram da sam u svemu tome uspjela i da radim ovo što radim upravo zbog tog cilja i želje da ga ostvarim (uz uloženi trud, dakako).
Neki smatraju da u svakom poslu treba biti vrlo analitičan, skeptičan, objektivan, vrlo studiozan. Svakako da je to točno i da se tako mogu zaobići mnogi poslovni neuspjesi no koliko zapravo ima uspješnih ljudi koji su imali izvrstan poslovni plan i cilj, ali nisu imali dovoljno želje da ga provedu? Koliko se lako oni mogu dići nakon što ih sudbina izigra (vjerojatno nekoliko puta u životu)? Koliko lako ili teško pronalaze motivaciju da se dignu iz pepela ako nemaju tu unutarnju, goruću želju da nešto ostvare?
Samo cilj i želja ipak nisu dovoljni
Vjerujem da je odgovor „vrlo teško“ te da ti ljudi moraju imati čak i više sreće i možda biti ambiciozniji nego oni sa žarkom željom i predanošću cilju. Zašto? Zato jer su ovi drugi uvjereni da će doći do svog cilja pa odbacuju sve što im se usput pojavi i što bi možda moglo poljuljati njihovu vjeru u uspjeh. Također, mnogo lakše vide sve prigode koje se pojavljuju, a pomoću kojih bi mogli ostvariti cilj. Ljudi koji su vrlo analitični i studiozni upravo zbog toga mogu prepoznati mnoge prepreke koje se dobrom analizom često mogu izbjeći, ali isto tako upravo jedna prepreka može biti presudna. Žarka želja da se ostvari cilj može biti ta koja će, unatoč svim izgledima, prevagnuti.
Kad netko ima tako jaku želju i potpuno je posvećen, hoće li pronaći put do uspjeha? Vrlo vjerojatno hoće. Kada, to je pitanje i sreće i okolnosti, no vrlo će vjerojatno ostvariti taj cilj. Pa makar iza sebe imao tri propala projekta. Jedan će na kraju uspjeti! Naravno, bez ulaganja golemog napora i truda, sam cilj i želja nisu dovoljni.
Imate li dodatnih pitanja za Tatjanu Gjurković, pišite nam na ovu adresu.
Leave a Reply