Istraživanja unutar područja nošenja s boli pokazuju da se ljudi osjećaju bolje nakon psovanja. Psovanje nam olakšava nošenje s neugodnim emocijama. Ipak, nije pametno njegovati takav stil komunikacije jer je prilično nepristojan i odbojan za druge ljude.
Psovanje kao impuls
Psovanje je kao jedan oblik vrištanja. Ono je impulzivna potreba koja nam se javi u situacijama vrlo velikog uzbuđenja i intenzivnih neugodnih emocija. Često možete vidjeti da kad netko zaista izgubi kontrolu u svojoj ljutnji iz njegovih usta izađu razne rečenice bez cenzure koju se inače trudi primjenjivati. Tako možemo kod osobe koja inače ne psuje vidjeti da je zaista jako ljuta. Niti jedan drugi oblik verbalnog izražavanja ne ispoljava tako intenzivno emocije koje osjećamo kao psovanje. Stoga psovanje za nas ima efekt katarze, oslobađa nas od neugodnih emocija. Uz psovku se lakše nosimo s fizičkom ili psihičkom boli, ljutnjom i frustracijom.
Pobuna i stil komunikacije
Kad smo bili mali, psovke i neke teme su bile zabranjene od strane roditelja. Stoga se na korištenje istoga gleda kao na određeni vid pobune. U svojim tinejdžerskim godinama djeca često počnu koristiti psovke kako bi pokazala pobunu protiv svojih roditelja na putu potrage za vlastitim identitetom i ulaskom u svijet odraslih. Činjenica je da odrasli psuju, a većina njih to djeci zabranjuje. Iz toga bismo mogli zaključiti da je u svijetu odraslih dozvoljeno psovati te djeca koriste psovke kao ulaznicu u taj svijet.
Psovanje je povezano i s našom osobnošću. Tako su ekstraverti te osobe ličnosti tipa A koje karakterizira hostilnost i nestrpljivost sklonije psovanju od drugih. Osobe koje imaju jako izražene osobine ličnosti ugodnosti i savjesnosti psuju manje. Psovanje možemo koristiti i kao stil komunikacije putem kojeg se prezentiramo kao opasni, frajeri, duhoviti i slično. No, problem je što nas drugi ne doživljavaju tako i većinom vide samo da smo bezobrazni, „dugog jezika“ i nepristojni. Koliko psujemo ovisi i o tome s kime smo u društvu, bavimo li se nekim stresnim poslom i slično.
Učinak na druge
Psovanjem privlačimo pažnju i šokiramo druge ljude. Na neki način ih odgurujemo od sebe i stvaramo određenu pauzu, šutnju u komunikaciji. Upravo je možda ta pauza i šutnja izazvana šokom zbog našeg psovanja ono što svjesno ili nesvjesno želimo i trebamo. To je način na koji možemo ostvariti određeni prostor između sebe i drugih kad se osjetimo ugroženima i kad osjetimo da previše ulaze u naš osobni prostor. Jedini način da se spriječi navala psovki je da se udaljimo koji korak unazad. Taj učinak je dodatno izražen kad žene psuju jer je korištenje psovki kod muškaraca prihvatljivije u društvu. Žene psovanjem mogu naglasiti svoj autoritet u društvu, stati rame uz rame muškim kolegama. No, time se izlažu i riziku dastvore ružnu reputaciju jer se u društvu ne gleda dobro na žene koje psuju.
Uspostavite kontrolu!
Kod psovanja postoji velika neravnoteža u toleranciji. Često je u redu da netko na visokoj poziciji u kompaniji koristi psovke u svom rječniku, no osoba koja dolazi na razgovor za posao si to nikako ne može dopustiti. Nije potrebno da provodite konstantnu cenzuru, ali je važno znati procijeniti ljude i okolnosti u kojim je u redu psovati i u kojima je to neprihvatljivo. Pitajte se kad pričate s nekime koga poznate koliko širok i slobodan vokabular s tom osobom smijete koristiti. A s nepoznatim osobama nemojte psovati, barem dok ih ne upoznate.
Psovke koje koristimo mogu biti reakcija na neki vanjski događaj. No, mogu ukazivati i na neku našu unutarnju priču primjerice kako mi vidimo sebe ili koje je naše mjesto u našoj obitelji. Moglo bi biti zanimljivo zapitati se zašto koristimo upravo psovke koje koristimo.
Ako je psovanje određena navika ili vrsta gušta zbog kojeg se osjećamo krivima, možemo ga zamijeniti nekim drugim oblikom izričaja. Izmislite neke svoje „mekše“ izraze koje ćete koristiti umjesto psovki. Oni mogu biti i duhoviti te nasmijati ljude umjesto da ih šokiraju. A vi ćete prekinuti ružnu naviku i zadržati gušt te mogućnost da izrazite svoje emocije na prihvatljivi način u društvu.
Leave a Reply