Osjećaj za nadnaravno

U knjizi Osjećaj za nadnaravno kognitivni psiholog Bruce Hood proučava kako ljudi poimaju ono nadnaravno. Daje nam dublji uvid u to zašto vjerujemo u nevjerojatno.

Veći dio svjetskoga stanovništva vjeruje u Boga ili nadnaravne pojave. U SAD-u, 90% odraslih osoba vjeruje u Boga, a jedna je Gallupova anketa nedavno ustanovila da otprilike tri četvrtine Amerikanaca vjeruje u neku vrstu telepatije, déjà vu, duhove ili prošli život. Odakle dolazi ta vjera u nadnaravno? U  knjizi Osjećaj za nadnaravno, u izdanju Naklade Ljevak, nagrađivani autor Bruce Hood otkriva znanstvene činjenice iza našega vjerovanja u nadnaravno.

Nadnaravno

Praznovjerje je često. Mnogi od nas drže fige, kucaju u drvo, zaobilaze crne mačke i ljestve. Nadnaravna uvjerenja mogu biti i uzvišenija, kao što je sentimentalna vrijednost koju pridajemo fotografiji voljene osobe, vjenčanom prstenu ili plišanu medvjediću. Tu pripadaju i duhovna uvjerenja i vjera u život nakon smrti. Ali zašto se u naše moderno, znanstveno doba još držimo takvih uvjerenja?

Zapravo, svim je ljudima zajednička vjera u stvari onkraj razuma i prirode, koja se pojavljuje vrlo rano u djetinjstvu. Dapače, Hood kaže da je taj „osjećaj za nadnaravno“ nešto s čime se rađamo, što raste s nama i što određuje kako ćemo razumijevati svijet. Ne bismo mogli živjeti bez tog osjećaja! Od samog početka, naš je um ustrojen tako da smatra da u svijetu postoje nevidljiva pravila, sile i bića. Zato je malo vjerojatno da ćemo se ikada riješiti nadnaravnih uvjerenja i praznovjernih postupaka koji ih prate.

„Mnogo je napisano o religiji, praznovjerju i vjeri, ali još nikad nije bilo knjige poput ove. (…) Užitak je čitati Osjećaj za nadnaravno, vrlo pametnu i duhovitu knjigu, punu genijalnih uvida i zapažanja“, rekao je Paul Bloom, profesor psihologije na Sveučilištu Yale i autor djela Descartes’ Baby.

O autoru

Autor Bruce Hood vodi Centar za kognitivni razvoj u Odjelu za eksperimentalnu psihologiju na Sveučilištu u Bristolu. Bio je znanstveni novak u Cambridgeu, a gostuje kao znanstvenik na Massachusetts Institute of Technology i kao profesor na Harvardu. Dobio je mnoge nagrade za svoj rad na razvoju djece i kognitivnoj neurologiji.