Sada su naši ormari, kupaonice, stanovi i kuće prepune proizvoda za koje smo uvjereni da su nam potrebni i da bez njih ne možemo. To je, između ostalog, rezultat utjecaja reklama na nas. One u nama stalno stvaraju nove potrebe samo da bi se prodao određeni proizvod. Prije dvadesetak godina nismo mogli niti zamisliti da ćemo kupovati vodu!
Iako neki pojedinci tvrde da na njih reklama ne utječe, istraživanja pokazuju da imaju utjecaj na svakoga od nas, čak više na nesvjesnoj, nego svjesnoj razini. Kada se prisjetimo nekih reklama, možemo vidjeti da se u njima povezuju ugoda s proizvodom koji bismo „trebali“ kupiti. Nije slučajno da se u reklamama pojavljuju lijepi i mladi ljudi – jer se mladost, ljepota, sreća i zdravlje prodaju i tako ih se veže uz određeni proizvod. Reklame diraju u naše najintimnije emocije, pa se tako „udara“ na stid – sjetimo se poruke „nemojte da vas miris obilježi“ u reklami za dezodorans. Druga vrsta reklama pokušava dotaknuti naš osjećaj sigurnosti, te se tako reklamiraju i prodaju police osiguravajućih društava, automobili, proizvodi za zdravlje.
U posljednje se vrijeme i kod nas reklamne poruke sve češće obraćaju djeci i mladima. Budući da oni nemaju kritički odmak u odnosu na ono što čuju, oni pod utjecajem reklame žele određeni proizvod, a roditelji im ispunjavaju želje. Industrija marketinga i oglašavanja to koristi i dovodi na tržište niz novih proizvoda namijenjenih najmlađima, koji im zapravo i ne trebaju, poput parfema za djecu i slično.
Što poduzeti?
Velika je odgovornost roditelja da svoju djecu preusmjere s vrijednosti potrošačkog društva. I zato im savjetujem da s djecom više pjevaju, crtaju, izrađuju ukrasne predmete, igraju se, razgovaraju… Osim što na taj način grade odnos sa svojom djecom, tako razvijaju, između ostalog, pravilan odnos prema novcu. Uvijek je dobro imati na umu da smo mi modeli svojoj djeci, da nas oni kopiraju više i češće nego što mi to mislimo. Tako im usađujemo prave vrijednosti koje su, kao što kaže pjesnik, besplatne.
Važan dio odgoja je i postavljanje pravilnog odnosa prema novcu, jer je novac važan sastavni dio naše svakodnevice. Djeca nemaju realan odnos prema novcu, oni imaju mnogo želja koje reklame dodatno potiču. Zadatak roditelja je da im postave zdrave granice. Naime, djeca ne mogu razumjeti da postoje financijska ograničenja, oni misle da su njihovi roditelji svemoćni. Isto tako, po djetetovoj percepciji novac negdje postoji i samo ga treba uzeti iz banke. Zato ih treba podučavati, više svojim postupcima, a manje riječima i/ili prodikama. Ne treba dozvoliti da nas djeca manipuliraju i ucjenjuju, ali to ne trebaju raditi ni roditelji nametanjem osjećaja krivnje ako su djetetu nešto priuštili. Moj je savjet da ni dobro materijalno stojeći roditelji ne kupuju djeci previše jer ih to može udaljiti od realiteta.
Uloga roditelja je da vode računa o tome da svoju djecu pokušaju što više sačuvati od agresivnog utjecaja reklama, jer djeca zbog svog ograničenog uvida ne sagledavaju realitet i reklame ih vrlo lako potaknu na kupnju nečega što im objektivno ne treba, a što u većini slučajeva nije niti korisno. Ali, da bismo to mogli, potrebno je da se i mi naučimo suzdržavati od kupnje bespotrebnih stvari. Dakle, opet moramo krenuti od sebe, što nam je ponekad izuzetno zahtjevno.
Leave a Reply