Prije 50 godina američki pedijatar dr. Henry Kempe je u Journal of American Medical Association objavio članak o sindromu pretučenog djeteta. Time je nastao preokret u prepoznavanju i tretmanu zlostavljane djece u Americi koji se nastavio širiti Europom.
U tom je članku sindrom pretučenog djeteta definiran kao kliničko stanje kod djece koja su bila izložena ozbiljnom fizičkom zlostavljanju od strane roditelja ili skrbnika. To se stanje također opisuje kao neprepoznata trauma od strane radiologa, ortopeda, pedijatara i socijalnih radnika te naglašava da udaranje djece nije vezano isključivo uz psihopatske ličnosti i nizak socioekonomski status roditelja. Dr. Kempe je prepoznao nedostatak edukacije liječnika u tom području kao i nepoznavanje rada i uloge policije i državnog odvjetništva. Nakon objave tog članka povećala se svjesnost među liječnicima o problematici i zastupljenosti zlostavljanja djece te je osnovan i jedan od prvih timova na svijetu za prepoznavanje i tretman zlostavljane djece. Kempe centar i danas je jedan od vodećih svjetskih centara koji provodi istraživanja, edukacije, razvija programe zaštite djece, a posvećen je poboljšanju prevencije, prepoznavanja i tretmana zlostavljane djece.
Daljnja djelovanja nakon prepoznavanja problema
Nakon što se prepoznala važnost i odgovornost liječnika u prepoznavanju zlostavljane djece Dr. Kempe je započeo s podučavanjem liječnika kako da razgovaraju s roditeljima i djecom kako bi dobili informacije o potencijalnom zlostavljanju. Porasla je i svijest o drugim oblicima nasilja poput seksualnog zlostavljanja djece i nasilja nad ženama. Puno se naučilo o fizičkim, emocionalnim i ponašajnim posljedicama svih oblika zlostavljanja. Došlo se do saznanja da zlostavljanje nije problem koji će proći s odrastanjem. Doneseni su novi zakoni koji skrbe i štite djecu i obitelj. Osnovane su brojne institucije i udruge za zaštitu djece, udruženja poput Međunarodnog udruženja za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece (ISPCAN). Potpisane su brojne konvencije poput Konvencije UN-a o pravima djeteta. Pokrenula se edukacija na sveučilištima vezana za ovu problematiku.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj
U posljednjih petnaestak godina i u Hrvatskoj je zlostavljanje i zanemarivanje djece prepoznato kao javno zdravstveni problem. Provedena su istraživanja koja su pokazala da je raširenost zlostavljanja u Hrvatskoj ista kao i u drugim zemljama. Osnovane su institucije i udruge za zaštitu djece, poput Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, Hrabrog telefona, Pravobraniteljstva za djecu, udruga Tić u Rijeci, Feniks u Dubrovniku i Mirta u Splitu. Donešeni su zakoni koji predviđaju kaznenu odgovornost za zlostavljanju djece. Potpisane su i ratificirane konvencije kojima se štite prava djeteta. Hrvatska je među prvim zemljama u Europi zabranila tjelesno kažnjavnje djece. Također, zakon nalaže obavezno prijavljivanje sumnji na zlostavljanje djece. Zahvaljujući svim poduzetim mjerama sve se više povećava broj otkrivenih slučajeva. Ipak, za razliku od SAD-a gdje je zabilježen pad broja slučajeva zlostavljanju djece, u Hrvatskoj to još nije slučaj. Razlog tome je što smo znatno kasnije krenuli u osvještavanje, podučavanje i prevenciju te problematike. Ipak, imamo dokaze dobre prakse, primjerice uključivanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba u Kampanju Vijeća Europe za zaštitu djece od seksualnog iskorištavanja.
Izvor: psihologija.hr
Leave a Reply