Školski sustav svojim nastavnim programom i očekivanjima razvija prvenstveno lijevu hemisferu mozga zaduženu za govor, racionalne operacije i analizu. Bitno manje pažnje pridaje se razvoju desne hemisfere koja je zadužena za prepoznavanje oblika, uzoraka i slika, odnosno načine povezivanja, kompozicije, umjetnost i maštu.
Kreativnost u obrazovnom sustavu
Ellen Key u knjizi „Stoljeće djeteta“ piše o sljedećem : „Stvaranje novog naraštaja treba odgajatelja koji neće savjetovati djetetu da čini ono što i drugi čine, već će se radovati kad uoči da dijete odstupa od toga“. U današnjem sustavu obrazovanja na postignuće se gleda kao rezultat na ispitu, dok manjina u praktičnom djelovanju teži tome da je postignuće stvoriti „široko obrazovane, sretne i zadovoljne mlade ljude koji su iskoristili svoje potencijale“. Kao takav, školski sustav svojim nastavnim programom i očekivanjima razvija prvenstveno lijevu hemisferu mozga zaduženu za govor, racionalne operacije i analizu. Bitno manje pažnje pridaje se razvoju desne hemisfere koja je zadužena za prepoznavanje oblika, uzoraka i slika, odnosno načine povezivanja, kompozicije, umjetnost i maštu. Upravo iz tog razloga, postojeći odgojno-obrazovni sustav ostavlja razvoj potencijala izvan ravnoteže. Stoga struka preporuča dodatni rad na uravnoteženom razvoju obje polovice mozga kroz dodatne aktivnosti u kojima roditelji mogu znatno pomoći.
Kreativnost i njeni potencijali
Kreativnost je stvaralačka sposobnost koja se odnosi na stvaranje novih i originalnih umjetničkih, tehničkih i znanstvenih tvorevina. Kreativnost nije znanje u didaktičkom sustavu i ne pripada materijalnim zadacima već funkcionalnim. To znači da se kreativnost ne može naučiti već samo uvježbavati, poput sporta. Više treninga omogućava i veće rezultate. Stoga je bitno djetetu stvoriti obogaćenu sredinu, zanimljiv, raznolik te poticajan sadržaj u okolini u kojoj dijete odrasta. Takvo okruženje djetetu pruža izazove i podiže standarde njegove uspješnosti. Kreativnost kod djece, a i kasnije u odrasloj dobi potiče fleksibilnost, otvorenost prema okolini, inicijativnost, originalnost, ustrajnost prilikom rješavanja zadataka i problema, emocionalnu stabilnost te kritičnost.
Razlike darovitosti i kreativnosti
Prethodno smo definirali kreativnost kao stvaralačku sposobnost, dok je darovitost najlakše pojmiti kada promatramo dijete koje je darovito. Ono je rođeno s neuobičajenom sposobnošću da savlada određena područja. Darovite osobe mogu i ne moraju biti kreativne. Darovite osobe koje nisu kreativne u odrasloj dobi postaju stručnjaci u svom području, ali ne mijenjaju to područje. Darovitost u kombinaciji s kreativnošću dovodi do pomicanja postojećih granica i razvoja novih, dotad neviđenih rješenja. Dobar primjer iz recentne povijesti je Steve Jobs, koji je vjerojatno bio i daroviti i kreativan. Da bi se ostvarilo kreativno postignuće potrebno je naučiti kako transformirati puku tehničku vještinu u nešto kreativnije, konceptualnije, interpretativnije te originalnije.
Kreativno okruženje za razvoj potencijala
U današnje vrijeme u ubrzanom tempa života i visokih zahtjeva koje društvo stavlja pred roditelje, odgoj djeteta je sve zahtjevniji. Djetetu treba osigurati poticajno i kreativno okruženje koje će mu omogućiti uspješan razvoj potencijala, vlastitih potreba i osjećaja. Budući djeca teže verbaliziraju svoje osjećaje i misli od odraslih, indirektni pristup kroz kreativni rad vrlo je zahvalan oblik psihosocijalnog razvoja djeteta.
Leave a Reply