Žene više vrednuju osobni razvoj nego pobjedu i jedinstvo tima jači im je motivacijski faktor nego muškarcima. Te su značajke u modernom poslovanju nezamjenjive.
Stručne su, posvećene poslu, odgovorne, susretljive, voditelji ih iznimno cijene i rado im prepuštaju da samostalno obavljaju odgovorne zadaće. Mnogo je takvih žena u tvrtkama i većini je zajedničko jedno: još čekaju unapređenje. Na početku karijere dobivaju priliku da daju više, no nakon početnog napretka ne prepoznaju ih kao potencijal za vođenje.
Razlog može ležati u stereotipnim poimanjima te svjesnim ili nesvjesnim predrasudama prema ženama na rukovodećim položajima, što dovodi do tzv. fenomena staklenog stropa – razine u organizaciji do koje žena može napredovati. Nakon toga je daljnje uspinjanje u hijerarhiji teško ili nemoguće.
Strop (ni)je neprobojan
Visina tog stropa ipak se pomiče – nekad je bio niži nego danas. Prije samo nekoliko desetljeća na visokim menadžerskim pozicijama gotovo da nije bilo žena. Danas ih ima sve više, posebno u zapadnim društvima gdje je emancipacija žena napredovala i gdje se primjenjuju ciljane mjere i politike za uključivanje žena u upravljačke strukture.
U usporedbi s razvijenim svijetom, u Hrvatskoj je taj broj malen: statistike govore da je žena na rukovodećim pozicijama manje od 30%, a na najvišima manje od 10%. Sastav Hrvatskog sabora – nakon prosinačkih izbora 2011. u njemu je samo 19,8% žena, što je najlošiji postotak od 2000. godine – samo je jedan pokazatelj koliko su žene prepoznate, pa i koliko same sebe prepoznaju, kao važna snaga u društvu.
Kako postotak žena na istaknutim pozicijama u gospodarstvu, politici, znanosti, kulturi i civilnom društvu ipak raste, važno je znati koje su prednosti žena, liderica, i kako se može potaknuti njihovo ravnomjerno sudjelovanje u svim segmentima društvenog života.
Redefinicija moći i vođenja
Danas više nije upitno mogu li žene biti jednako dobre u menadžmentu kao i muškarci. Dokazano je, naime, da su u gotovo svim aspektima vođenja i upravljanja jednako dobre kao i muškarci ili čak bolje.
Usto, postalo je jasno da treba redefinirati pojam moći i pojam vođenja kako bi se uobičajeni način vođenja – kojem su u prošlosti bili skloni muškarci – prestao promatrati kao jedini mogući, kao mjera eventualnih odstupanja ženskih načina vođenja od „normale“.
Prepoznato je da su stilovi vođenja kojima su sklonije žene iznimno važni – oni postaju sve zastupljeniji u organizacijskom kontekstu i bez njih je nezamislivo suvremeno upravljanje ljudskim resursima. Također, drukčiji stilovi vođenja u različitim društvenim i profesionalnim područjima trebaju zaživjeti i biti afirmirani kao jednakovrijedni, čime će se omogućiti ženama (ali ne samo njima) da iskažu moć i autoritet na sebi primjerene i prihvatljive načine, ne oponašajući stereotipe vezane uz muškarce.
Žene nisu intuitivnije…
Kad su apsolvirana pitanja jesu li žene sposobne za vođenje i kako to one čine, upravljanje ljudskim resursima ponajprije se bavi pitanjem kako organizacijsko i društveno okruženje marginalizira žene i koje su prakse uspješne u povećanju broja žena koje preuzimaju rukovodeću ulogu.
Lideri i liderice – ima li razlike? Pokazalo se da i o tom pitanju postoje brojne zablude. Jedna od najčešćih je da su žene intuitivnije. Istraživanja, naime, pokazuju da nema razlike u intuitivnosti ili analitičnosti žena i muškaraca na menadžerskim pozicijama.
Nema dokaza da muškarci i žene na rukovodećim položajima posjeduju karakteristike koje se stereotipno pripisuju pojedinom spolu. Čak i kad se utvrdi postojanje razlika, varijacije unutar određenog spola bitno su veće od razlika među grupom žena i grupom muškaraca – muškarci i žene su znatno više slični nego različiti!
Tako se pokazalo da nema razlika između muškaraca i žena u sljedećim obilježjima: sposobnosti rješavanja problema, analitičke sposobnosti, radna motivacija, kompetitivnost, sposobnost učenja novih vještina, društvenost i konformizam.
U sposobnostima i uspješnosti obavljanja menadžerskog posla razlike među spolovima nisu utvrđene. Sve se više smanjuje i najpoznatiji jaz u sposobnostima muškaraca i žena – da muškarci u prosjeku imaju bolje razvijene numeričke, a žene verbalne sposobnosti.
…ali su demokratičnije
Razlike se, međutim, nekad pokazuju u sljedećim područjima ponašanja: participativni stil vođenja, nastojanje za postizanjem konsenzusa, očekivanje uspjeha (to govori o potrebi poticanja samopouzdanja liderica), učestalost izostanaka s posla (što je žena na višem položaju, razlika od muškarca je manja). Sve navedeno više je izraženo kod žena, osim očekivanja uspjeha.
Žene su često u većoj mjeri participativne, demokratične menadžerice. Suvremena istraživanja pokazuju da žene iskazuju više transformacijskog stila vođenja (vizija, inspiracija, uzor, intelektualna stimulacija, stvaranje smisla i značenja, odgovor na potrebe višeg reda, osnaživanje, postavljanje visokih očekivanja, promicanje kolektivnog identiteta) od muškaraca, što je iznimno važno u organizacijama bez izražene hijerarhije.
Neke studije pokazuju da žene, u odnosu na muškarce, više vrednuju osobni razvoj nego pobjedu, kao i da im je jedinstvo tima jači motivacijski faktor nego muškarcima. Takve karakteristike liderica/lidera nezamjenjive su u suvremenim uvjetima poslovanja.
Postoje indikatori da su žene manje hijerarhijski orijentirane, više internalno motivirane te da više naglaska stavljaju na fair play i etičnost poslovanja. No žene su sklonije samookrivljavanju, dok su muškarci razloge za neuspjeh skloniji pripisati drugima umjesto sebi.
U mjeri u kojoj je generalizacija uopće moguća, žene najbolje funkcioniraju u neformalnim suradničkim projektima u kojima ljudi zajedno grade ideje, rade na istoj valnoj duljini i preklapaju se u konverzaciji.
Sve navedeno znači samo kako je veća vjerojatnost da će žena iskazati takva ponašanja nego muškarac, odnosno da će u grupi ljudi koji to čine biti nešto više zastupljen jedan spol, možda samo neznatno više, a nipošto da će to vrijediti za svaku ženu ili muškarca.
Autorica: Jasna Belamarić, psihologinja
Leave a Reply