Pamćenje je jedna od najvažnijih vještina mozga. Dobro pamćenje temelji se na stvaranju veza: što više veza postoji oko nekog pojma, veći su izgledi da ga upamtimo.
Do treće godine života, mozak oblikuje 1000 bilijuna veza, što je dvostruko više nego broj veza u odraslih osoba. Neke su moždane stanice – neuroni, i prije rođenja povezane s drugim stanicama, a ostatak čeka aktiviranje. Veze koje neuroni stvaraju nazivaju se sinapse, a vrhuncem nastanka sinapsi smatra se razdoblje od rođenja do desete godine. Tada receptivni nastavci živčanih stanica rastu i šire se da bi oblikovali bilijune bilijuna sinapsi. Jedna stanica može biti povezana s čak 10.000 ostalih.
Ponavljanje i opet – ponavljanje
Razdoblje naglog razvitka sinapsi u određenim dijelovima mozga poklapa se s razvitkom ponašanja povezanih s tim dijelovima mozga. Znanstvenici vjeruju da poticaj koji dojenčad i mala djeca primaju određuje oblike sinapsi u mozgu, dakle koje će staze biti jače povezane. Moždane veze postaju trajne ponavljanjem. I obrnuto, veza koja se ne koristi uopće ili često neće preživjeti.
Što vrijedi za djecu, vrijedi i za odrasle. Da bi mozak bio i ostao u dobroj formi, trebaju mu stalni izazovi, treba ga trenirati i gurati do ruba, kao i tijelo. Križaljke, sudoku, društvene igre, igre asocijacije, matematika (zašto ne?), jezici… Sve je odličan izbor.
Brojni su načini na koje sami sebi možemo pomoći da bismo sačuvali i potaknuli vitalnost svoga mozga, posebno ako nam posao ne nudi dovoljno izazova. Kad odemo u mirovinu, vježbanje mozga trebalo bi postati dnevna rutina ako ne želimo zakržljati. Tri osnovne metode koje će nam u tome pomoći su pamćenje, predočavanje i rasuđivanje.
Stvaranje smislenih veza za bolje pamćenje
Pamćenje novih vještina i pojmova podrazumijeva koncentraciju. Posvetimo li se nečemu u potpunosti, nove ćemo informacije prihvaćati svim osjetilima. Želimo li neku informaciju upamtiti, trebamo je nekoliko puta ponoviti u sebi, a ako treba i na glas. Želimo li steći novu naviku, najlakše ćemo je usvojiti ako je vežemo uz već postojeću rutinu.
Kad ne možemo upamtiti neki pojam, dobro je naći riječ koja zvuči slično ili nas asocira na pojam koji želimo memorirati. Kad želimo upamtiti neku godinu, možemo je ponavljati kao niz odvojenih brojeva, pridodati im neki događaj koji je nama važan, a zbio se tada. Sve je pitanje stvaranja nama smislenih veza oko pojmova.
Vježba za mozak – povratak na ljetovanje
Predočavanje je iduća odlična metoda za vježbanje mozga. Da bismo ga vježbali, možemo izabrati neku dragu uspomenu, primjerice ljetovanje s roditeljima. Potom se trebamo prisjetiti svega što je vezano uz to ljetovanje: mirisa, hrane, odjeće, ljudi koje smo upoznali, o čemu smo razmišljali.
Evo kako to izgleda na primjeru. Dozovemo u pamćenje plažu i predočimo si oblutke na kojima smo ležali, osjećamo zrake sunca i stezanje kože na kojoj se vidi sol. Oko nas se širi miris kokosa, zapravo tada popularne kreme za sunčanje. Bili smo opušteni, sretni, uzbuđeni zbog svega što se događalo oko nas. Nakon 15-ak minuta, prisjetit ćemo se mnoštva detalja, vježbajući istodobno svoj mozak. Sjajan način da nam i mozak ostane u formi!
Dječja zntiželja njeguje pamćenje
Rasuđivanje je još jedna važna funkcija mozga koju treba vježbati. Najbolje ju je započeti pitanjem „zašto“.
Na primjer, zašto plačemo kad režemo luk? Sigurno smo nekad čuli zašto se to događa. Koristeći memoriju, logiku i intuiciju, pokušajmo se prisjetiti. Neki je kuhar u tv emisiji rezao luk s naočalama za plivanje da ga sumpor ne bi grizao za oči! Sumpor je nemetal, žute boje, sjećamo se sa satova kemije (nije važno ako se odmah ne možemo sjetiti i s kim smo sjedili u klupi). Očito je hlapljiv jer nas nakon nekog vremena oči prestanu peći…
I tako dalje, dok nas mozak ne odvede do nekog novog pojma i potakne novi val znatiželje.
Leave a Reply