Često puno radimo, ulažemo puno truda i nikako da dosegnemo neke vidljive rezultate. No, pravi uspjeh leži u realizaciji sebe, u onom osjećaju koji nam nosi naš rad, motivaciji koja nas pokreće iznutra. Ti pokazatelji nisu vidljivi dugo vremena na van, ali će zasigurno uroditi plodom i donijeti rezultate koje priželjkujemo. Sve počinje iznutra pa tako i razvoj naše karijere, zadovoljstva i osjećaja da smo uspješni.
Cjeloživotno ulaganje u sebe
„S titulom se nitko nije rodio. Danas možda jesam gradonačelnica, vidjet ćemo da li ću to biti i na kraju petog mjeseca. Ono što smatram bitnim je ulagati u sebe, u svoje obrazovanje i u dobar osjećaj zbog onoga što jesi i što radiš.“, rekla nam je Josipa Rimac, gradonačelnica Knina, na šestoj panel-diskusiji projekta „21 put prema uspjehu“. Čak se i u financijski teška vremena ulaganje u svoje obrazovanje, znaje i stručnost isplati. Kad gradimo sebe i razvijamo se kao stručnjaci u određenom području postajemo jedinstveni i nezamjenjivi. Važno je ostati ustrajan čak i kad smo visoko obrazovani i nezaposleni, nastaviti razvijati svoja stručna znanja. Ulaganje u sebe je važno jer će sigurno biti ljudi i poslodavaca stručnjaka koji će prepoznati naše kompetencije i zaposliti nas na temelju istih. Također, tim načinom razmišljanja stvaramo sliku o sebi kao osobama koje smatraju da uvijek mogu više i bolje, kojima je važan osobni razvoj i kvaliteta vlastitog rada, ali i osobnosti. To su karakteristike koje vode do sigurnog uspjeha pa barem i onog „nevidljivog“ za početak.
Osjećaj unutarnjeg zadovoljstva
„Ostvariti i “živjeti” autentičnu sebe je suština uspjeha. Ostvariti sebe je kompleksan proces. U raznim fazama života ima puno zamki u procesu realizacije sebe. Najveća zamka su tuđa očekivanja. Za početak, važan dio je prepoznati sebe i praviti izbore. Ono što radimo u svojim profesionalnim životima ponekad je puno više od profesije, često je to poziv.“, rekla nam je Zora Subotić, psihologinja i psihoterapeutkinja. Osjećaj da smo realizirali sebe, svoje želje, snove, ciljeve, svoj životni poziv je naš privatni osjećaj i ne manifestira se odmah kroz vidljive rezultate, kroz novac ili neke druge brojčane pokazatelje. Kad imamo sve od navedenog, a ne osjećamo se realiziranima četo izostaje i osjećaj uspjeha. To ukazuje na ideju da ono što nam je zaista važno i što se zaista računa dolazi iznutra i ne mora nužno biti vidljivo izvana. U stvari su nam najvrednija ona postignuća i oni uspjesi koje osjećamo iznutra, kao cjelovit uspjeh sebe kao osobe. Taj osjećaj unutarnjeg zadovoljstva može proizlaziti iz jedne ili par naših životnih uloga i dati nam snage da realiziramo sebe i svoje želje i u drugim segmentima života. Ključno je na svom putu razdvajati ono što dolazi iznutra od onoga što društvo nameće kao ideal, kao sliku realizirane osobe. Nitko nam ne može reći kakvi trebamo biti i što raditi kako bismo dosegli taj osjećaj realiziranosti, unutarnjeg zadovoljstva. Stoga je važno slijediti sebe i svoje želje i potrebe te se pokušati što više zaštititi od pritisaka okoline i tuđih očekivanja.
Borba za status žena u društvu
Još jedano od postignuća koje se dugo vremena, a u nekim segmentima još i danas, zadržalo u području „nevidljivoga“ je ravnopravan status žena i muškaraca u društvu. Ta tema je važna u ovom kontekstu jer naglašava odgovornost svake žene u postizanju vlastite ravnopravnosti s muškim kolegama te podržavanja kolegica na tom istom putu. Zauzimanje za sebe, svoje povlastice, status i slično na radnom mjestu i općenito u životu može se dugo činiti teškim putem koji ne daje vidljive rezultate. No, sam čin zalaganja za sebe nam daje jedan euforičan osjećaj da nosimo u sebi borca. Učimo se „čuvati“ sebe i svoje granice i svaki mali korak naprijed nam nosi unutarnje zadovoljstvo. Kad svaka pojedina osoba radi takve male korake na svom putu i ostaje ustrajna, s vremeno će rezultati postati itekako vidljivi i živjet ćemo u većoj ravnopravnosti. Na tu temu dramaturginja Tena Štivčić rekla nam je: „Često se priča o tome kako žene imaju loša iskustva s drugim ženama. Mislim da je bitno shvatiti povijesnu kontekstualnost iz koje proizlaze takvi problemi. Ženska sudbina je tisućama godina ovisila o muškarcima. U takvoj situaciji međusobna nepovjerljivost i stalna konkurencija su normalne. Međutim, solidarnost među ženama je oduvijek bila snažna. Da je nije bilo ne bismo postigle sve što smo postigle. I u nju treba imati vjere i za budućnost.“
Riječi Zore Subotić nam mogu poslužiti kao snaga i poticaj na ustrajnost na našem putu i „borbi“ za našu osobnu realiziranost: „Nekada su rezultati toga što radimo jako vidljivi na van pa možemo imati osjećaj neposrednog postignuća. No, ima ostvarenja koja nisu uvijek vidljiva. Neka vrlo duboka, stvarna postignuća su često dugo nevidljiva. Važno je prepoznati da, ako nešto nije odmah vidljivo, to ne znači da nije vrijedno i na putu da uspije – upravo suprotno; prave vrijednosti i djela su dugo “nevidljiva”.“
Leave a Reply