Jabuka na dan, liječnik iz kuće van

Jabuka – ukusna, zdrava, široko dostupna. Pa ipak, prosječna godišnja potrošnja po stanovniku u Hrvatskoj iznosi samo 15, a u Austriji 50 kilograma.

Jabuka je najrasprostranjenije voće današnjice. Poznato je više od 7000 sorti jabuka pa ima i vlastitu znanost o uzgoju, pomologiju. Ima i svoj svjetski dan, 20. listopada. Od njezina se drveta izrađuju čarobni štapići, a čaroban je i njen utjecaj na zdravlje. Ta voćka iz porodice ruža rasla je još u neolitu, kad se zimi čuvala narezana na kriške i sušena na suncu. Pretpostavlja se da je porijeklom s obronaka Himalaja.

Istraživači Sveučilišta Florida proveli su ispitivanje o učincima dugotrajne konzumacije jabuka na zdravlje srca žena u postmenopauzi. U ispitivanje je bilo uključeno 160 žena u dobi od 45 do 65 godina. Jedna je skupina svakodnevno konzumirala sušene jabuke, a druga sušene šljive, 75 g tijekom godine dana. Već nakon šest mjeseci testovi su pokazali da jabuke snižavaju razinu lošeg, LDL kolesterola, u prosjeku 23%, a HDL kolesterola podižu oko 4%. I ispitanice koje su godinu dana jele suhe šljive imale su koristi, ali ne u toj mjeri kao one koje su jele jabuke.

Jabuka za jelo, kuhanje i užitak

U mnogim je kulturama jabuka povezana sa zdravljem i liječenjem. Jabukama nećemo izliječiti bolest, ali ako ih svakodnevno jedemo, možemo spriječiti mnoge zdravstvene tegobe. “Pojedi jabuku prije spavanja i doktor će za svoj kruh moliti” domaća je uzrečica koja ima i englesku inačicu – An apple a day keeps the doctor away (Jabuka na dan, liječnik iz kuće van).

Od 7000 različitih jabuka, u upotrebi ih je relativno malo; samo dvadesetak današnjih sorti zauzima čak 80% svjetske proizvodnje. Od tih dvadesetak najzastupljenije su zlatni delišes, granny smith, jonathan, crveni delišes, idared, mcintosh, pink lady, york…

Sve se sorte mogu podijeliti u četiri skupine: u prvoj su hrskave desertne ili jabuke za jelo, u drugoj jabuke i za jelo i za kuhanje, a to su gotovo sve najpoznatije sorte, od zlatnog delišesa do zelenog grannyja smitha. Treća su skupina jabuke za kuhanje, dakle prhkije, a četvrta najkiselije jabuke bogate taninom od kojih se proizvodi sok, a kasnije jabukovača ili ocat.

Zbog velikog udjela ugljikohidrata, posebno fruktoze i glukoze, jabuka opskrbljuje organizam energijom, sprečava umor i gubitak koncentracije. Kora sadrži mnogo više antioksidanta nego mesnati dio pa je bolje jesti neoguljenu jabuku nego guliti je. No, oprez, jer jabuka je prva na ljestvici voća i povrća s najviše tragova pesticida, prema izvješću neprofitne organizacije Environmental Working Group iz SAD-a. Okrenimo se organskom uzgoju i uživajmo.

Od jajeta do jabuke

Otac medicine Hipokrat preporučivao je da se jabuka jede uz meso, jer je to dobro za probavni trakt. Istu je preporuku kasnije ponovio i Galen, najslavniji liječnik Rimskog Carstva. Iz starog Rima potječe uzrečica ab ovo usque ad mala; od jajeta sve do jabuke. Tada je bilo uobičajeno obrok započeti jajetom, a završiti jabukom.

Mnogi su recepti s jabukama veoma stari. Već se u I. stoljeću kod Apicija, autora prve rimske kuharice, javljaju recepti sa svinjetinom i jabukama, jer kiselina jabuke neutralizira masnoću mesa. Nizozemci spajaju jabuke i sleđ, a palačinke nadijevaju jabukama i slaninom.

Popis slastica je nepregledan. U SAD-u je jabučna pita nacionalni simbol – natjecanja u njihovom pripremanju postoje od vremena osvajanja Divljeg Zapada. Englezi i Francuzi skloni su i umacima, na njemačkom je govornom području jabučni štrudl car i kralj među kolačima, čest i na našim stolovima.