Redoslijed rođenja je jedan od kontroverznijih i istraživanijih koncepata u psihološkoj literaturi. Iako su katkada kontradiktorni, ukratko ćemo vam prikazati rezultate nekoliko istraživanja na ovu temu, a na Vama je da zaključite poklapaju li se dotični rezultati s vašim iskustvom.
U jednom od poznatijih istraživanja (Sulloway, 1996), kojeg mnogi citiraju, ali i preispituju, navodi se kako se prvorođena djeca češće identificiraju s roditeljima te su više ekstrovertirana, orijentirana na postignuće, asertivnija, odgovornija, ali i anksioznija, neurotičnija, ljubomornija i tradicionalnija. Pod stresom se vezuju uz druge osobe te češće preuzimaju ulogu vođe. Za razliku od njih, mlađa djeca su generalno više altruistična, pustolovna, kooperativna, društvena, empatična, otvorena k novim iskustvima, popularnija, ali i buntovnija i sklona riziku. Jedno od istraživanja koje potvrđuje navedeno pokazalo je da su mlađa djeca u obitelji češće od prvorođenaca uhićivana od strane policije zbog kršenja zakona (Zweigenhaft i Von Ammon, 2000) te da su skloniji konzumiranju marihuane (Zwiegenhaft, 2002). Da prvorođena djeca postižu viši uspjeh i da su savjesnija, dok su mlađi braća i sestre buntovniji i otvoreniji novim iskustvima, potvrdili su i Healey i Ellis (2007). U longitudinalnom istraživanju u kojem su istraživači (Fergusson, Horwood i Boden, 2006) 25 godina pratili školski uspjeh određenog broja djece, pokazalo se da su starija djeca uspješnija (od školskih ocjena do broja onih koji su diplomirali).
Jedno od objašnjenja ovih razlika u crtama ličnosti i ponašanju djece s obzirom na redoslijed rođenja opisano je efektom „klackalice“ (Carlson i suradnici, 2006): kada jedan ide gore, drugi ide dolje. Primjerice, ako je prvorođenac dobar u matematici, mlađe dijete će biti sklono ignoriranju matematike te će se više fokusirati na predmet koji prvorođenac ignorira, primjerice na jezike. Na ovaj način mlađe dijete šalje poruku da je drugačije te da može uspjeti u životu i na drugi način nego njegov stariji brat/ sestra te za to traži podršku i potvrdu od roditelja.
Valja spomenuti i djecu jedince. Kod njih se često ističe sličnost prvorođencima, iako postoje i neke karakteristike koje se povezuju samo s njima. Tako ih se najčešće karakterizira kao inteligentnije i sklonije uspjehu, ali kao i djecu s najvećom potrebom da uspiju. U skladu s tim, pokazalo se da je kod njih najveća vjerojatnost da upišu fakultet, ali i da pokazuju probleme u ponašanju. U nekoliko istraživanja se pokazalo da su više sebična te češće obolijevaju od psihijatrijskih bolesti, ali i da su povjerljiva i kooperativnija.
Na kraju treba naglasiti da svaka obitelj ima svoju jedinstvenu dinamiku te da je svako dijete individua za sebe, stoga naravno da navedena raspodjela karakteristika ne mora biti ovakva. Također treba paziti da se ne upadne u zamku očekivanja da će jedno dijete biti primjerice znanstvenik a drugo glazbenik, pa se u skladu s tim ponašati prema djeci i pružati djeci ono što mi mislimo da ih treba zanimati. Znamo da stvari najčešće ne ispadnu onako kako smo planirali. Ipak, nadamo se da vam je kao roditelju sada nešto jasnija raspodjela uloga među braćom i sestrama u obitelji. Možda je vrijeme da najstarije dijete pustite da katkada bude neodgovorno i da ima stavove s kojima se vi ne slažete. S druge strane, možda je vrijeme da prestanete optuživati mlađe dijete da je lijeno te mu dopustite da iskaže svoj potencijal na jedan drugačiji način u nekom drukčijem području nego prvorođenac.
Izvor: www.cuvarkuca.hr
Leave a Reply