Znamo da djeca koja imaju dijagnozu ADHD-a (Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje) ne mogu dugo vremena ostati u nekoj aktivnosti i predano se posvetiti, a u isto vrijeme „zuje“ okolo i angažirati su u jako puno raznih aktivnosti. No, što se događa s tom djecom kad odrastu? Kako osobe s ADHD-om upravljaju svojim poslom, aktivnostima i vremenom?
Odrasle osobe s ADHD-om su često vrlo entuzijastične, cijene nove ideje, projekte i planove, angažirane su u mnogo različitih poslova i područja, imaju jako puno energije. No, imaju i iluziju da uvijek sve stignu i mogu. Zato im se često događa da imaju previše obaveza, ne mogu se u potpunosti posvetiti nekom poslu ili ga završiti do kraja te su stoga manje uspješni i nezadovoljni. Općenito je važno biti svjestan svojih mogućnosti i ograničenja, no to je posebno važno ako imate ADHD.
Pitanja prije pristanka na nešto novo
Prije nego što pristanemo na neku novu aktivnost, odnos ili obavezu, važno je postaviti si tri temeljna pitanja. Veže li se ta novost o kojoj razmišljamo da ju uvedemo u svoj život na naše temeljne životne vrijednosti? Spada li to područje naših jakih strana? Možemo li novu aktivnost lako i jednostavno ubaciti u svoj dosadašnji raspored? Ako se radi o nečemu što proizlazi iz naših životnih vrijednosti te svakako ide u smjeru dodatnog osnaživanja nas samih, važno je napraviti i mjesta u dnevnom rasporedu za novu obavezu. To znači da se vrlo vjerojatno moramo odreći nečeg starog što nam nije toliko važno ili u čemu više ne uživamo kao prije. To također znači da prihvaćanje nečeg novog u život znači i napuštanje nečeg starog. Budući da osobe s ADHD-om često imaju ideju da sve stignu i za sve imaju vremena i prostora, napuštanje stare aktivnosti im je podjednako teško kao i odbijanje neke nove aktivnosti jer za nju realno nemaju vremena ni energije. Stoga je vrlo važno opet odbrati aktivnost koju ćemo napustiti na način da si postavimo prethodno navedena pitanja kako bi entuzijazam i energičnost iskoristili na najbolji mogući način i uživali u svom uspjehu.
Briga o sebi i postavljanje granica
Ako smo svjesni da puno brinemo o drugim ljudima te oni uživaju u našoj brižnosti i pažljivosti, važno je osvijestiti i da te brige nikada nije dosta. Odnosno, ljudi koliko god da im pružamo imaju kapaciteta za još. A mi ih nemamo. Stoga je važno imati vlastite granice u brizi za druge kako bismo imali dovoljno kapaciteta brinuti se o sebi. Pod postavljanjem granica podrazumijeva se i odvajanje dovoljno vremena za spavanje u danu, brigu oko vlastite zdrave prehrane, duhovnosti i fizičke aktivnosti. Sve je to vrlo važan dio naše svakodnevice i ne smije se zamijeniti nekom drugom dodatnom aktivnosti koja nas jako privlači i rado bismo za nju našli vremena. Dakle, potrebno je planirati vrijeme u koje idemo spavati i u koje se budimo, odvojiti vrijeme za kupnju barem jednom tjedno te odvojiti vrijeme za vježbanje, ali i podsjetnik da uz svoj gusto napunjeni raspored ne zaboravimo ponijeti sa sobom od kuće sve što nam je potrebno za taj dan. Radi se o vrlo organiziranom i detaljnom rasporedu, no on je nužan kako bi osoba s ADHD-om uspjela uz sve svoje aspiracije i želje brinuti o sebi i svom zdravlju.
Ne manje važno je i poznavanje sebe samih, odnosno naše motivacije. Često nam se može dogoditi da nas zaintrigira nečija super ideja ili projekt i na nas se prenese strast te osobe. No, bitno je razlučiti imamo li mi strast za tom aktivnošću, jesmo li mi za to motivirani kako se ne bismo poveli za tuđom motivacijom i strašću. I zapamtite, kad god nekoj novoj ideji kažete ne, to znači da si ostavljate prostora u životu za neku još bolju ideju koja će vas više motivirati i u kojoj ćete imati strast i vlastito ostvarenje.
Izvor: PsychologyToday.com
Leave a Reply