Bosiljak, začin kultiviran prije više od 5000 godina, na put oko svijeta krenuo je iz Indije. Latinski naziv basilicum izvedenica je grčke riječi basileos, a znači kralj.
Kralj vrtova antičke Grčke, bosiljak danas sjajno uspijeva i u našim vrtovima i na terasama, u nijansama od zelene do purpurne i s listovima raznih veličina, čekajući trenutak kad će obogatiti hranu ili nas opustiti. Na primjer, u obliku pesta.
Nema pesta bez bosiljka
Pesto alla genovese mješavina je bosiljka, češnjaka, pinjola, maslinova ulja i parmezana. To je slavan đenovski dodatak tjestenini, rižotu, mesu… Sicilija ima crvenu inačicu s rajčicama, Kalabrija s pečenom paprikom.
Količine namirnica u receptima za pesto genovese jako variraju – od 12 listova do dobre šake bosiljka, od polovice režnja češnjaka do tri veća, sirova ili potopljena u kipuću vodu, od žlice do šake pinjola…
Okvirno, priprema li se tjestenina s pestom kao glavno jelo za četvero ljudi, bit će dovoljno:
40 g pinjola
2 režnja češnjaka
žličica morske soli, papar
30-ak srednje velikih listova bosiljka
25 g ribanog parmezana
25 g ribanog pekorina
100 ml maslinovog ulja
Pinjole treba dobro zagrijati da bi pustili aromu, dodati češnjak i bosiljak s dijelom ulja i sve usitniti, smrviti, što je i značenje riječi pestare (u mužari ili mikseru, ovisno o vremenu). Na kraju se umiješaju sol, papar, oba sira i ostatak ulja.
Umjesto pinjola ili kao zamjena za dio mogu se koristiti oguljeni, lagano preprženi bademi ili orasi. Naravno, ako netko voli više češnjaka, povećat će količinu, a tako je i s ostalim sastojcima. Ostane li pesta, može se čuvati nekoliko dana u hladnjaku, dobro zatvoren, a može se i zamrznuti i onda dodati vrućoj tjestenini, maneštri, povrću.
Leave a Reply