I kad su visokoobrazovane, iznimno posvećene poslu, omiljene među kolegama, brze, točne… žene ne napreduju u karijeri brzinom kojom to uspijeva muškarcima. Zašto?
Brojne teškoće ženama stoje na putu napredovanja u karijeri – od diskriminacije koja ne mora biti svjesna, nedostatka vremena za druženja izvan posla, manjka samopouzdanja i ambicije da se uspinju na hijerarhijskoj ljestvici…
Isključenost iz formalnih mreža
U većini organizacija, ključne pozicije moći i odlučivanja drže muškarci. Diskriminacija žena ne mora biti ni svjesna niti namjerna – uobičajeno je da se ljudi vole okružiti sebi sličnima pa će i za suradnike radije odabrati osobe s kojima imaju više zajedničkog. Kad muškarci odlučuju, oni češće biraju druge muškarce, uglavnom nesvjesni da u odluku uključuju i kriterij spola, pa je ženama teško probiti se u taj začarani krug.
Nedostatak neformalnih mreža
Žene većinom nemaju vremena graditi neformalne odnose izvan posla, a osim toga, često nisu toliko dobre kao muškarci u uspostavi mreža površnih kontakata. Zbog obiteljskih obveza ženi može biti teško odlaziti na vikend-seminare ili se priključiti kolegama na piću poslije posla (ako je i pozvana). Uobičajeno sklapanje poslova „uz janjetinu“ može zaobići mnoge žene. Tako nepripadanje muškom klubu i umrežavanju može biti gubitak za ženinu karijeru.
Organizacijska kultura i stereotipi
Organizacijska kultura u mnogim je tvrtkama takva da se cijene tradicionalno muške karakteristike poput dominacije, a agresija i kompetitivnost se nagrađuju i potiču. Tradicionalno ženski doprinos, kao što je održavanje odnosa, razvoj drugih, stvaranje zajedništva i rješavanje napetosti obično se ne cijene dovoljno. Vještine suradnje, iako deklarativno važne, obično nisu cijenjene u sustavu nagrađivanja i raspodjeli moći.
Obiteljske obveze
U većini obitelji, žena i dalje ima presudnu ulogu. Neravnomjerna raspodjela posla – od kućanskih obveza do brige o djeci – potiskuje ženu u neravnopravan položaj kad je riječ o napredovanju u karijeri.
Manjak samopouzdanja
Djevojčice se od malena potiče da budu skromne, pristojne i da se brinu o drugima i njihovim osjećajima, dok se dječake u većoj mjeri pohvaljuje za samostalnost i hrabrost. Zato odrasle žene mogu imati manje vjere u sebe od svojih vršnjaka, čije je samozadovoljstvo u manjoj mjeri društveno sankcionirano.
Ambicija i poimanje moći
Vrlo često, žene nisu zainteresirane za uspjeh koji se temelji na (nad)moći i vanjskim pokazateljima statusa. Zato iskazuju manje motivacije za uspinjanje po hijerarhijskoj ljestvici per se te ih drugi mogu doživjeti kao manje ambiciozne. Ne potiče li organizacija druge oblike moći – tzv. moć sa umjesto moć nad – ženama će već sam pojam moći biti odbojan. Tako gube priliku da daju veći doprinos i preuzmu više utjecaja.
Različite norme poželjnog ponašanja
Žene i muškarce često različito procjenjuju i kad se ponašaju jednako. Isto ponašanje više se zamjera ženi – odlučna i samopouzdana žena može biti procijenjena agresivnom „muškaračom“. Čak je i pojam „ambiciozna“ opterećeniji negativnim značenjima nego „ambiciozan“. Žene u muškom okruženju često usvajaju muški stil komunikacije da bi bile prihvaćene među kolegama i da ih ne proglase „premekanima“.
Postoje li, svjesne ili podsvjesne, predrasude prema ženinim sposobnostima zbog spola, može se dogoditi da ona pojača „pritisak“ da bi dobila željeni autoritet, što često rezultira samo time da dobije neželjeni – animozitet.
Da bi ih se shvatilo ozbiljno, od žena se često očekuje da iskazuju moć na muški način, ali im se to istodobno i zamjera, jer ugrožavaju ustaljene norme. Ponašanja žena u skladu sa stereotipom opće su prihvaćena (emocionalnost, osjetljivost, podrška), ali ne na način koji bi pridonio usponu karijere.
Nedostatak uzora
Biti žena na vrhu često je usamljeničko iskustvo. Žena osjeća da je drukčija i da je tako doživljavaju i tretiraju ostali menadžeri, muškarci. Nema li u okruženju drugih žena koje su se visoko uspele i uspjele se održati, može joj biti teško razviti adekvatan obrazac ponašanja, jer se nema na koga ugledati.
Nespremnost žena da podrže druge žene
Uspješne žene u pravilu smatraju da su uspjele zbog svojih velikih sposobnosti i iznimnog truda – i u pravu su. No ta činjenica da su uspjele unatoč brojnim teškoćama zasjenjuje im pogled na to da druge žene, koje slične teškoće nisu mogle svladati, nisu nužno ni manje sposobne niti manje motivirane. One katkad gube iz vida to da nisu postale uspješne zbog nepostojanja diskriminacije nego unatoč njoj. Zato nisu uvijek spremne podržati druge žene na putu prema profesionalnom uspjehu.
Nepostojanje razvojnih programa za žene
Istraživanja pokazuju da, bez obzira na to gdje radile, žene na rukovodećim položajima imaju slična iskustva i teškoće, dakle nužno imaju mnogo toga zajedničkog. Tradicionalni modeli obrazovanja manje im odgovaraju jer su usmjereni prema muškarcima, a klasične teorije vođenja odražavaju retoriku svijeta u kojem dominiraju muškarci.
Usto, muške su sredine obično kompetitivnije, a muškarci se češće postavljaju kao autoriteti, što ženama otežava učenje na njima prihvatljiv način: otvoreniji i osobniji, bez straha od gubitka rejtinga pokazivanjem neznanja i priznavanjem svojih nedoumica. Svjetska iskustva govore u prilog programa namijenjenih samo menadžericama.
Autorica: Jasna Belamarić, psihologinja
Leave a Reply