Nije lako u današnjem svijetu biti „svoj“, autentičan, kad smo sa svih strana okruženi idealima kojima bismo „trebali“ težiti. Taj pritisak za pripadanjem, prihvaćanjem od strane drugih i ukalupljivanjem u prihvatljive obrasce postojanja intenzivno je izražen u poslovnom svijetu. No, pokazalo se da kad se usudimo biti drugačiji, vrlo brzo postajemo prepoznatljivi i postižemo željene rezultate.
Tko sam ja i što želim postići
Pitanje iz podnaslova je temeljno, ključno pitanje koje bismo si trebali postaviti kad se upuštamo u svoj put prema uspjehu. Odgovor na pitanje što želim postići nam daje plan, mogućnost organizacije koraka koje ćemo poduzeti na svom putu i vrlo nam je važan. No, još nam je važniji dio misije i vizije onoga što radimo, a to proizlazi iz onoga tko mi jesmo. Pokušajte raditi nešto što nije u skladu s vašim stavovima i vrijednostima i vidjet ćete kako je to teško te izaziva široku plejadu neugodnih emocija. Jednom sam kao studentica radila promociju duhanskih proizvoda i imala vrlo visoku satnicu, posebice za studentska poimanja plaće. No, budući da sam ja nepušač, to mi je bio najgori posao koji sam radila i tih dva sata koliko su mi smjene trajale nikako nije prolazilo. Nisam bila dobra u tom poslu jer je bio u totalnoj kontradikciji s mojim stavovima i onime tko ja smatram da ja jesam. „Na svoj uspjeh gledam iz dva kuta – da sam s jedne strane uspješan poduzetnik i da sam uspješan čovjek. Kada sam imala 15 godina jako sam si željela šivaću mašinu, kada sam imala 24 godine htjela sam zaposliti jednu osobu ili imati reviju, a danas sa 32 želim prvenstveno biti prava osoba. Moja firma danas spada u 2% najuspješnijih u Hrvatskoj i brojke govore o mojem poslovnom uspjehu. Ono što si istinski i trajno želim je biti sretan i uspješan čovjek.“, rekla nam je o svojoj viziji uspjeha Aleksandra Dojčinović na panel-diskusiji „21 put prema uspjehu“. Veliki je uspjeh kad u ostvarenju svoje karijere uspijevamo zadržati svoju individualnost i posebnost i uz poslovni uspjeh stremimo i ostvarenju sebe kao osobe u potpunosti.
„Zadržati sebe“ na tržištu punom konkurencije
Upravo nam „ono nešto naše“, naša individualnost pomaže da se pokažemo i dokažemo te postanemo konkurentni na tržištu. Važno je ostati u kontaktu sa samim sobom i ne podlijeći pritiscima okoline koja nas silom želi ukalupiti u neki svoj svijet. To nije lak posao i zahtijeva preispitivanje svojih postupaka gotovo svakodnevno. No, tada gradimo sebe, svoj proizvod što god to bilo i svjesni smo svih koraka na tom putu. Uživamo u ostvarenju vlastitog cilja te će se naš osjećaj uspjeha odnositi na čitav proces stvaranja, kreiranja i preispitivanja, a ne na zaradu, priznanje ili neki drugi vid ostvarenja uspjeha. To uključuje i povremene neuspjehe, nerazumijevanje okoline, neprihvaćanje nas i naših ideja te i na taj način učimo kako pronalaziti ravnotežu između naših ideja i realnih mogućnosti na tržištu. No, to ne znači da ćemo odustati od sebe i priključiti se većini. To znači da nešto u procesu trebamo promijeniti, krenuti drugim putem, okrenuti se drugom tržištu ili nekoj novoj ideji. “Slučajnosti ne postoje. Ako se nešto loše dogodilo, to sigurno ima neki razlog. Loše stvari su samo dio procesa, dio života, i one će proći. Bitno je imati, ili makar pokušati razviti sposobnost da napravimo odmak od trenutka u kojem nam se događa nešto loše. Sve se događa da bi nešto naučili. Ili zato što vas nešto drugo čeka jer, kako se kaže – kada se jedna vrata zatvore, neka druga su se otvorila. U samoj situaciji teško je to vidjeti, teško je samog sebe podsjetiti da postoji razlog zašto je sve baš tako. Ali – utješno je da razvoj sposobnost da možete vidjeti situaciju s odmakom dolazi s iskustvom i sazrijevanjem.“, rekla nam je na temu nošenja s neuspjehom Kornelija Benyovsky Šoštarić.
Kreativnost otkiva naše pravo ja
Kad se počnemo „gubiti“ što je neminovno u današnjem konzumerističkom društvu gdje sve brzo nastaje i propada, najbolji način vraćanja sebi, svojim željama, ciljevima i načinu rada je putem kreativnosti. Koristeći kreativnost kao alat u našem radu ili planiranju rada, u direktnom smo kontaktu s našom osobnošću i našim doživljajem svijeta. Tada koristimo sve svoje resurse i sposobni smo dati svoj maksimum te se vratiti na željeni put kad god nam se dogodi da krenemo krivudati. O korištenju kreativnosti kao motivaciji u poslu Kornelija Benyovsky Šoštarić rekla nam je sljedeće: „U mojem poslu motivira me sam kreativni proces jer radim nešto što je vezano za vječno smišljanje nečeg novog, za stvaranje i razvoj. U današnje vrijeme, kroz vijesti, prognoze, najave… stalno smo pod raznim pritiscima koji stvaraju osjećaj tjeskobe i straha. Kada se ljudi osjećaju kao da su nebitni i nemoćni, kao da ništa ne mogu – tek tada ništa niti ne mogu napraviti, kako sa sobom tako ne mogu imati niti neki pozitivan utjecaj. Kreativni proces je jedan dobar način da se tih strahova oslobodimo. To je kao jedna vrsta mentalne higijene. Treba se pustiti. Zaploviti. I ne razmišljati o preprekama, već jednostavno krenuti, a sve što se nađe na putu – rješavati kada se zbilja s time i susretneš.“
Jedini put prema zadovoljstvu i samoostvarenju je kroz vlastitu autentičnost, kroz ono tko zaista jesmo. Možda nekim aspektima nismo zadovoljni te i na tom području možemo postići značajne rezultate. Ali kao prvi korak uvijek trebamo prepoznati i prihvatiti tko mi zaista jesmo i od te spoznaje krenuti dalje.
Leave a Reply