„Naša nam djeca i prijatelji često pokazuju stvari o nama samima koje mi u stvari ne želimo vidjeti ili se njima pozabaviti. Nama se baš sviđa bježati od naših lekcija.“
Koliko nam se puta dogodilo da učinimo istu pogrešku? Nekako se stvara dojam da je najteže učiti iz vlastitog iskustva. Lakše bi bilo učiti na tuđim primjerima. No, često nije dovoljno ni to što neke stvari osjetimo na svojoj koži, već ih ponavljamo. Najteže je ne naučiti iz vlastitog iskustva jer će nam se lekcija odigrati ponovo, vrlo vjerojatno u malo jačem i težem izdanju. Kaže se da je čovjek s godinama mudriji. Tu mudrost ponajviše donosi životno iskustvo. No, u nekim segmentima naših života nikako da postanemo mudriji. Ponavljaju nam se iste nevolje kao da nas slijedi loša sreća. Ipak, nije sreća odgovorna za naše ponovljene nedaće i pogreške. To nas život uči i daje nam lekcije kako bismo bili sretniji u svojim odnosima s drugim ljudima i sa samim sobom. Na nama je da te lekcije konačno počnemo prihvaćati.
Odgovornost za naše emocije je samo naša
Sljedeći put kad se naljutimo na nekoga ili kada nam nešto zasmeta, mogli bismo probati umjesto da krivimo okolinu, zaviriti u sebe. Često smo mi ti koji reagiraju raznim emocijama na druge ljude. Činjenica da bi drugi ljudi u istim situacijama imali drugu reakciju i druge emocije dokazuje da su naše emocije i reakcije povezane isključivo s nama i nitko za njih nije odgovoran doli nas samih. Dakle, kad krene emocija ljutnje, tuge, osjećaj nepravde i slično, potrebno je zapitati se što je to u nama da na podražaj iz okoline reagiramo na ovaj način? Koje to iskustvo iz djetinjstva, nezacijeljenu povredu, nepromišljenu misao ili nešto slično imamo što nas potiče na takvu reakciju? Kada osvijestimo da nam drugi ljudi ne mogu zaista nauditi, da smo mi ti koji reagiramo i to vrlo često jer smo na neki način slični tome na što reagiramo, vratit ćemo moć upravljanja našim životima i nestat će ranjivosti. Kad uvidimo što nam ne odgovara i koje nam osobe ne odgovaraju te iz kojih razloga, imamo svijest i mogućnost svjesnog djelovanja i izbora koji su najbolji za nas. Možemo se maknuti od tih ljudi, možemo razgovarati s njima, a možemo i poraditi na sebi te ćemo tada i njih drugačije doživljavati.
Svijet je pun zrcala
Drugi ljudi koji nas okružuju često nam vraćaju odraz našeg lika. Lakše je vidjeti na drugima nešto što nam se ne sviđa, nego na nama samima. To je naš obrambeni mehanizam koji štiti naše samopoštovanje. No, važno je osvijestiti da su nam drugi ljudi zrcala. Tada imamo mogućnost kada primijetimo da nam nešto nije po volji kod drugih, pitati se kakvi smo mi na tom planu. Koje su naše osobine, koja su naša vjerovanja? Istina je da neće svi kod iste osobe primijetiti iste osobine i mane. Primijetit će one koje i sami na nekoj razini posjeduju. To nam daje mogućnost da osvijestimo kakvi smo to mi i koje su to naše strane s kojima u stvari nismo zadovoljni i daje nam mogućnost za promjenom. Interesantno je da ćemo biti okruženi takvim ljudima koji nam puno govore o nama samima toliko dugo dok to ne shvatimo i dok nešto ne poduzmemo sami sa sobom po tom pitanju. Dakle, opet se lekcije ponavljaju dok nas ne nauče i pomognu nam da se izgradimo kao kompletne i ispunjene, zadovoljne osobe. Primjerice, jako nas smeta kad je netko dvoličan i ima dvostruke kriterije, jedne za sebe, a druge za okolinu. To nas tako jako smeta, a nekako se uvijek uspijevamo naći kraj takvih ljudi. Okružuju nas na poslu, neki prijatelji su nam takvi, potencijalni partneri su nam takvi. Umjesto da bježimo od svih tih ljudi ili budemo nezadovoljni kraj njih, važno je pogledati u sebe. Kakvi smo mi po pitanju dvoličnosti? Možda ćemo otkriti da jer nam to jako smeta, jako pazimo da nemamo dvostruke kriterije. Ali u biti razmišljamo na takav način. Kad mi nešto pogriješimo, nalazimo si opravdanje. A kada drugi pogriješe, otpisujemo ih i proglašavamo nevaljalima. Radi se opet o istim dvostrukim kriterijima, samo su kod nas prikriveni, postoje u našim razmišljanjima, ne toliko u ponašanjima. Kad se riješimo tog obrasca razmišljanja i damo drugim ljudima drugu priliku kad pogriješe, magično će nam se okolina očistiti od ljudi s dvostrukim kriterijima. Ili će ti ljudi nestati iz naših života ili mi više nećemo doživljavati da imaju dvostruke kriterije.
Ponekad je teško stalno biti svjestan sebe i okoline. Zato kad osvijestimo da nam se nešto dogodilo dva ili više puta, to je signal za uključivanje unutarnjeg skenera. Radi se zasigurno o jednoj vrlo važnoj lekciji i nemojmo propustiti da ju ovaj put zaista naučimo, savladamo i spriječimo ponavljanje sličnih.
Izvor: Louise L. Hay, Moć žene: Vodič o uspješnome životu za svaku ženu
Leave a Reply