Da bismo mogli voljeti drugoga, trebamo voljeti sebe. Isto je i s poštovanjem – poštovati drugoga moguće je samo ako poštujemo sebe.
Kad Davor Gobac pjeva „Ja volim samo sebe“, a mi ponavljamo, mogli bi nas proglasiti egoistima. Kad promijenimo jedno slovo i pjevamo „Ja volim samog sebe“, jačamo samopouzdanje. To je daleko bolje nego biti previše samokritičan, pogotovo kad uzmemo u obzir sve kritičare kojima smo okruženi. Na taj ćemo se način lakše nositi sa životom, a onda i uspjeti u onome što radimo.
„Voljeti i poštivati sebe preduvjet je da bismo mogli voljeti i poštivati i druge. Jer, kada poštujemo sebe i kada smo usmjereni na vlastite uspjehe, lakše ćemo primijetiti postignuća drugih. A i ljudi se više vole družiti s ljudima koji su zadovoljni sobom i šire pozitivnu energiju“, kaže Ana Žele, prof. psihologije.
Što svaki dan možemo napraviti da bismo se osjećali bolje, imali više samopouzdanja i bili ugodnije društvo? „Možemo malo zastati, biti svjesni trenutka i dobrih stvari koje su se dogodile“, savjetuje Ana Žele, „a ne samo juriti od zadatka do zadatka, bilo da je riječ o poslu ili kućnim i obiteljskim obvezama.“
Prihvatite svoje dobre i loše strane
Kad nam se god učini da nas sreća zaobilazi, skloni smo poslušati svoj unutarnji glas, a to je uglavnom glas samokritike. Ponekad je i te kako dobro došao, ali ponekad se o njega treba oglušiti. Da bismo znali kad treba učiniti jedno, a kad drugo, moramo se dobro poznavati, znati svoje prednosti i mane. Glas koji stalno ponavlja “nemoj to raditi, nećeš uspjeti“ treba tretirati kao dosadnu muhu. Ako ga slušamo možemo izbjeći poraz, ali i moguću pobjedu. Poslušati ga prečesto znači patiti od nedostatka samopouzdanja, što muči milijune osoba širom svijeta.
Ne znači to da se treba odreći unutarnjeg monologa, jer i on nas pokreće. Jednostavno, taj tok svijesti češće treba preusmjeriti u pozitivno nego u negativno. To znači jačati samopouzdanje i poštivati samoga sebe.
„Zbogom“ predrasudama
Vjera u sebe temelj je naše osobnosti. Pomaže nam da sami sebe prihvatimo, da se pomirimo sa sobom. Pomaže nam da djelujemo i kad uspjeh nije zajamčen. Pomaže nam da prihvatimo svoje mane i vrline, da sebe ne vidimo samo u idealnom smislu.
Osoba bez samopoštovanja puna je predrasuda o samoj sebi: „nisam to sposobna napraviti“, “zeznem sve čega se dohvatim”, „mene nitko ne voli“…
Umjesto na predrasude, bolje je usmjeriti se na realne ciljeve koje može doseći. Na taj ćemo način podići samopouzdanje, umjesto da ga sami sebi rušimo.
Ne treba se bojati neuspjeha
Treba naučiti i sumnjati u ponešto, jer samopoštovanje ne isključuje sumnju. No, treba znati pametno odgovoriti na te sumnje i suočiti se s neuspjehom. Neuspjeh je sastavni dio života, a ne potvrda naše nesposobnosti.
Djeca zahtijevaju poseban tretman
Samopoštovanje se u djetetovu životu uspostavlja vrlo rano. Ponajbolja pedagoška metoda je, kao i obično, vlastitim primjerom pokazati djetetu o čemu je riječ. Kako djeca usvajaju roditeljske obrasce ponašanja, važno je kako se pred djecom suočavamo s poteškoćama. Doživljavamo li ih i tumačimo kao izazov, više je izgleda da će i naša djeca tako postupati. To je velik korak u izgrađivanju samopoštovanja.
Malim promjenama do pozitivnog stava prema životu
Upoznajte sebe, svoje sposobnosti i dosege: to ne znači stalno prebiranje po nutrini nego vrednovanje onoga što ste dobro napravili.
Prihvatite svoje vrline i mane jer ih tako možete lakše istaknuti ili ispraviti. Samopouzdane osobe nisu savršene nego su jednostavno svjesne svojih mana.
Djelujte korak po korak postavljajući si niz manjih ciljeva. Kad ih ostvarimo, bit ćemo zadovoljni – to znači jačati samopoštovanje.
Kontrolirajte unutarnjeg kritičara da biste uvidjeli kako poteškoće ne izaziva zadatak pred vama, nego nedostatak povjerenja u vlastite sposobnosti.
Prestanite kukati: umjesto “dosta mi je“ i „ne mogu“, recite “radije bih”. Ili promijenite ono čega vam je dosta!
Leave a Reply