Zanimljivo je da je laganje kao osobina svojstvena čovjeku istovremeno vrijedno divljenja i pokude. Naime, uvjerljivo laganje zahtijeva visoko razvijene vještine mišljenja i upravljanja emocijama. A kad lažemo drugim ljudima, možemo ih jako povrijediti i tako izgubiti prijatelje, partnere i povjerenje u svim našim odnosima.
Postoji ideja među evolucijskim psiholozima da su se ljudi razvili u visoko inteligentnu vrstu jer su imali potrebu za zavaravanjem svoje okoline. Živeći u većim skupinama od ostatka živih bića u to vrijeme, ljudima su morali znati tko je na njihovoj strani te kako prevariti ostale kako bi imali više za sebe i sebi bliske ljude. Stoga je moguće da je laganje dio našeg DNA. U prilog tome ide i činjenica da se već jako mala djeca okušavaju u virtualnim prevarama, a što su starija sve bolje izmišljaju događaje koji se u stvari nisu dogodili.
Laganje jednako maštovitost
Ono po čemu je ljudska vrsta posebna je sposobnost složenih ideja i kreativnost. Laganje je u uskoj vezi s tim sposobnostima. Čovjek ima jedinstvenu mogućnost zamišljanja različitih realnosti osim one koja postoji. To nazivamo maštom, kreativnošću, dosjetljivošću i slično. A to su sve vrlo cijenjene i tražene osobine u većini zanimanja. Kada lažemo, u stvari izmišljamo, stvaramo druge realnosti i druge događaje koji se nisu dogodili. Radimo to iz različitih razloga i ishodi su naravno različiti, ali koristimo se istim procesom promišljanja koji nam omogućava naša sposobnost maštanja.
Laganje samom sebi štiti od depresije
Često smo čuli da svi ljudi lažu na dnevnoj bazi. Koriste takozvane bijele laži koje mogu pomoći u socijalnim situacijama i održavanju odnosa. No, mnogi od nas žive i s drugom vrstom laži, u ugodnoj toplini samozavaravanja. Pokazalo se da
Dozer za laganje
Naravno, postoji vrše vrsta laganja, odnosno osoba koje lažu. Tako je primjerice normalno da dijete u dobi od pet godina izmišlja događaje i uvjerava vas da su istiniti. Radi se o zdravom razvoju mašte i kreativnog mišljenja. Ako se u dobi od osam godina dijete i dalje tako ponaša, moguće je da ima neki problem i potrebno je savjetovati se sa stručnjakom. Naime, uz „nevine“ i „dobronamjerne“ lažljivce, ima ljudi koji su takozvani konfabulatori ili kompulzivni lažljivci. Oni pate od poremećaja laganja te imaju kompulzivnu potrebu da lažu i izmišljaju stvari. Na kraju ovog niza imamo patološke lažljivce koji lažu kako bi manipulirali drugim ljudima i dobili ono što žele te im nije važno hoće li na taj način povrijediti druge. No, kako sve dođe na svoje, tako i patološki lažljivci imaju lošu reputaciju u društvu i uglavnom su nesretni jer se ne mogu povezati s drugim ljudima.
Izvor: Ian Leslie, „Born Liars: Why we can not live without deceit“
Leave a Reply