Izgubljeni u prostoru?

Zaboravljate li povremeno gdje ste parkirali auto ili ne znate kako se vratiti, a istim ste putem došli? Dižete li lijevu ruku kad vas pitaju za desnu?

Uobičajeno mišljenje da se to češće događa ženama jer muškarci imaju bolji smisao za orijentaciju u prostoru nije točno. Problemi s orijentacijom relativno su često prisutni, a dodatnu prepreku predstavlja i postojanje tehnologije poput GPS-a.

Istraživanja pokazuju da čak 50% žena misli da se loše snalaze u prostoru i da nemaju smisao za smjer. No, čak 85% muškaraca zadovoljno je svojom sposobnošću snalaženja u prostoru. Pokazalo se da se radi prvenstveno o razlikama u percepciji, odnosno načinu kako žene i muškarci sebe doživljavaju te da nema stvarne razlike među spolovima s obzirom na mogućnost snalaženja u prostoru. Neki ljudi se više koriste desnom mozgovnom hemisferom nego lijevom te im je ona razvijenija, bolje se snalaze u prostoru jer je ona povezana s poimanjem prostora i kreativnošću. No, to nije direktno povezano sa spolom.

Snalaženju pomažu koncentracija i samopouzdanje

Osobe koje često idu zaobilaznim putovima da bi negdje stigle, iako postoje brži načini, često osjećaju frustraciju i sram kad im se po tko zna koji put objašnjava kako da negdje stignu. Nedostatak vještine snalaženja u prostoru može se povezati sa snalaženjem u životu i postaje vrlo frustrirajuće ako imamo teškoća u tom području. Važno je pitati se pouzdamo li se stalno u druge ljude kada nekuda idemo, stavljamo li se u tuđe ruke, treba li nam stalno vodstvo? Često kad se nađemo u situaciji da moramo mi preuzeti vodstvo, to i uspijemo i nemamo problema sa snalaženjem. Moguće je da je naše slabo snalaženje u prostoru povezano s činjenicom da ne preuzimamo odgovornost kad bismo trebali. Koncentrirano prateći put kojim idemo i pamteći mjesta koja smo prošli po nazivu ulica, zgradama, parkovima ili kako nam već odgovara, razvija naše poimanje prostora i snalaženje u istom. To znači da orijentaciju možemo vježbati i vježbom poboljšati do željene razine. Visoko samopouzdanje omogućuje nam da vjerujemo u sebe i ne polazimo od samog početak s mišlju izgubit ću se, u tome nisam dobar i slično.

Instinkt kao vodstvo

Photo by Flickr

Vjera u sebe omogućuje nam da budemo u kontaktu s našim instinktima. Naš smisao za prostor povezan je s onim što iznutra osjećamo, ali ako smo u strahu i nevjerici, nismo u mogućnosti čuti naš unutarnji kompas. Anksioznost pred mogućnošću da se izgubimo i zalutamo dodatno nam otežava snalaženje. To također možemo vježbati. U sljedećoj šetnji prirodom skrenite malo sa staze i pokušajte razmisliti kako možete doći do nekog vrha ili proplanka koji vidite u blizini. Vrlo vjerojatno će vam sama od sebe doći ideja kojim putem da krenete. U odgoju djece važno je ne inzistirati strogo na pravilima jer na taj način zatomljujemo u njima prirodni instinkt. Instinkt se javlja kad u nečemu preuzimamo inicijativu, a to se neće dogoditi ako nema prostora za kreativnost i osmišljavanje vlastitih pravila.

Emocionalne prepreke

Sljedeći put kad se izgubite na mjestu na kojemu ste već bili, pokušajte se sjetiti koja vas sjećanja vežu za to mjesto. Događa se da naš nesvjesni dio, emocije koje nismo razriješili ili smo potisnuli, upravljaju nama na način da nam ne daju pristup potisnutom sjećanju. U tom potisnutom sjećanju nalazi se i naše poznavanje prostora te mi do tih informacija ne dolazimo, imamo dojam da smo se izgubili. Ne izgubimo se zbog nečega što radimo krivo, već možda zbog samog mjesta na koje idemo uz koje vežemo neka intenzivna emocionalna sjećanja. Primjerice, kad se nađete u prostoru u kojem ste često šetali ili išli na kavu s bivšim partnerom, odjednom ne znate kuda treba skrenuti da dođete na željeno mjesto. Vaš um ne želi prepoznati svoje emocije i dozvati sjećanja koja nisu ugodna te tako ne prepoznaje niti ulice.

Kako si pomoći

Za početak maknite dramu iz svojih avantura gubljenja u prostoru. Pokušajte se nasmijati tim situacijama i iskoristiti ih na najbolji mogući način. Možda pronađete neke kafiće, restorane ili trgovine koje vas oduševe, a ne biste ih nikada otkrili da se niste izgubili. Također, pitajući za smjer druge ljude, možda upoznate i otkrijete nekog interesantnog. Svakako ćete posvetiti više pažnje mjestu na kojem ste zalutali i vidjet ćete više detalja no što biste inače jer ćete obraćati pažnju i pamtiti ono što vidite. Zalutajte namjerno i napravite od toga igru. Na taj način ćete učiti i vježbati snalaženje u prostoru i postajat ćete bolji u tome. Pogledajte kartu i zapamtite kuda trebate ići, ali ostavite kartu kod kuće i pouzdajte se u sve što ste zapamtili, ali i u svoj instinkt koji će vas odvesti na pravo mjesto. A što se tiče korištenja tehnologije poput GPS-a, ona nam se na prvi pogled čini korisnom i praktičnom, no u biti nas hendikepira. Puno je korisnije razvijati vještinu snalaženja u prostoru i vjerovati sebi i svojim instinktima, nego uz GPS stići brzo i jednostavno te ne vidjeti uopće put jer pratimo glasovne upute i brojimo skretanja.

Podijeli objavu

Prethodna objava

Ne drugima znači da sebi

Najnovije

Kategorije


Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *